Sonja Kožul

U poplavi vrućih tema koje suvereno zauzimaju medijski prostor poput Agrokora i saborske sapunice, u kojoj zaraćene strane jedna drugoj opaljuju zvučne šamare na opće veselje nacije pred televizorom, gotovo stidljivo se provlači vijest kako će, za manje od tri mjeseca, u praksi zaživjeti dugo očekivani propis po kojemu će svako kućanstvo morati sortirati svoje kućne otpatke na korisne komponente koje će se reciklirati, organski otpad i preostalo, neupotrebljivo smeće. Za uspjeh aktivnosti mjerodavna su i odgovorna lokalna komunalna poduzeća.

ČLANSTVO U KLUBU DONOSI OBVEZE

Nalog dolazi izravno iz Europske komisije koja postupanju s otpadom prilazi jako ozbiljno i neumoljivo. Ciljevi smanjenja otpada koji ide na odlagališta, tijekom minula dva desetljeća samo su se zaoštravali, a zemlje članice morale su njihovu izvršenju pristupiti ozbiljno i bez zadrške. Nije mala stvar pridonijeti opstojnosti planeta koji će se bez toga valjati u vlastitom smeću. Ulaskom u taj ekskluzivni europski klub i mi smo se morali obvezati na ista pravila koja važe za sve. Takvi kakvi već jesmo, kad nas je dugo željena Europa konačno pripustila u svoje redove, potpisane obveze raspršile su se u magli birokratske amnezije. Ima vremena! Sve dok ono ne iscuri pa na snagu stupa panični sprint scenarij kojim se bjesomučno nastoji utrkivati s vremenom i ispuniti potpisano kako ne bismo plaćali penale.

Nije uloženo nimalo truda da bi se građani sustavno educirali o potrebi razdvajanja otpada

Tako je od 1. studenoga 2017. godine na snazi Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom koju je Vlada, kasneći tri godine s njezinim donošenjem, zbrzala još krajem svibnja pa nije usklađena sa Zakonom o održivom gospodarenju otpadom i Zakonom o obaveznim odnosima, koji jasno određuju da se neučinjena usluga ne smije naplaćivati.
Naime, kad isporuka zadanog cilja dođe u vremenski tjesnac onda se, brzajući prema tom cilju, biraju rješenja koja obično više koštaju. A skuplja rješenja u praksi „šišaju“ sve tanje novčanike građana.

ŠTO ZNAČE NOVA PRAVILA

Neupućeno građanstvo možda je sa zanimanjem primijetilo vijest o novim pravilima u razvrstavanju otpada, ali nije dalje razmišljalo što će to za njih značiti. Nije na njima da beru brigu lokalnog javnog poduzeća. Još manje su se zapitali kako će se ta promjena odraziti na njihove navike i troškove stanovanja. Ionako su već navikli sa stoičkim fatalizmom primati novitete koji dolaze u načinu isporuke i cijeni javnih usluga: od električne energije do grijanja.

Uz časne iznimke gradića koji su svoje sustave odvojenog prikupljanja otpada i njegovu eksploataciju započeli razvijati u zadnjih pet do 10 godina, velika većina, osobito velikih gradova, nije napravila gotovo ništa u izgradnji infrastrukture za održivo gospodarenje otpadom…

Naime, lokalna komunalna poduzeća i jedinice lokalne samouprave nemaju više prostora za bezbrižni nastavak po starome. Kad se svede bilanca za 2017. godinu Hrvatska bi morala moći pokazati da je količina miješanog komunalnog otpada koji je završio na odlagalištima smanjena za 20% u odnosu na količinu zabilježenu u 2015. godini kao polaznoj. Ako ove godine na odlagališta smijemo odložiti 80% količine iz 2015.-te, tada treba pokazati da je u 2018. godini količina pala na 74%, pa 66% u 2019.-toj te 50% u 2022. godini. Uz časne iznimke gradića koji su svoje sustave odvojenog prikupljanja otpada i njegovu eksploataciju započeli u zadnjih pet do deset godina, pa su već danas postigli zavidne ciljeve, velika većina, osobito velikih gradova, nije napravila gotovo ništa u izgradnji infrastrukture za održivo gospodarenje otpadom – od sortirnica do obrade prikupljanog otpada u centrima za njihovo gospodarenje.

IZOSTALA EDUKACIJA GRAĐANA

Javna poduzeća do sada se nisu osobito potrudila sustavno učiti građane kako razvrstavati otpad i najvažnije – stimulirati ih da to i čine.  Najbolja stimulacija uvijek je financijska, odnosno manji račun za uslugu, uz obilnu komunikaciju kako ispravno postupati te edukacija svih, a osobito najmlađih, koji će onda pozitivno djelovati na svoje roditelje.

KOMUNALNE TVRTKE NISU SE NA VRIJEME PRIRPEMILE I INVESTIRALE U SPREMNIKE KOJI MJERE TEŽINU ODLOŽENOG KUĆNOG OTPADA, PA ĆE GRAĐANI I DALJE PLAĆATI PO VOLUMENU KANTE ILI KONTEJNERA, BEZ OBZIRA JESU LI GA NAPUNILI ILI NISU

No, brzina kojom sad treba promijeniti stvari ne daje mjesta optimizmu. Kako je mjerenje količine otpada pojedinog kućanstva po težini zahtjevnije zbog investicija u suvremene spremnike koji to omogućuju, Uredba je omogućila plaćanje „paušala“ prema volumenu spremnika za otpad, bez obzira jesu li ga vlasnici napunili ili ne. I tako dolazimo u situaciju da će građani plaćati za uslugu koju nisu konzumirali. Jer će lokalno komunalno poduzeće obilaziti njihov spremnik i naplaćivati paušal za volumen spremnika i u situaciji u kojoj će on biti poluprazan. Time će izostati poticaj za razvrstavanje reciklabilnog i organskog otpada.

Lokalna samouprava nije se na vrijeme pripremila, a obveze prihvaćene sa članstvo u EU stupaju na snagu u veljači

Međutim, kao posebna poslastica stiže odredba o plaćanju kazne za nepravilno razvrstavanje. I dok to može biti odgojno pedagoška mjera za vlasnike obiteljskih kuća, u gradovima sa spremnicima pred stambenim zgradama koje koriste svi stanari i njihova kazna bit će solidarna. Je li to poticaj susjedima da se sami razračunaju s neupućenim ili bahatim prijestupnikom? Vrijeme će pokazati.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here