Sonja Kožul

Nisam se mislila upustiti u komentiranje najnovijih vrućih tema u Hrvata: a) sramotnog oslobađanja Tomislava Horvatinčića od odgovornosti za smrt Talijana u pomorskoj nesreći i b) spektakularnog uhićenja Agrokorovih menadžera dok njihov gazda iz Londona piše blogove u kojima prstom ukazuje na političke kapitalce kao suodgovorne za propast koncerna, nekad najvećeg ponosa hrvatskog kapitalizma. Svi su već rekli svoje o tome. I političari i novinari, a i društvene mreže koje bruje već danima i bilježe bijesne komentare online populacije.

GENERACIJSKA KRIVNJA

A tu je i najnovija teza o povezanosti jedne teme s drugom – spektakularno uhićenje jednih kako bi javnost zaboravila na sramotno oslobađanje drugoga. Čisti spin!

Oslobađanje Tomislava Horvatinčića dodatno je urušilo povjerenje građana u državu (Izvor: express.hr)

Nakon toga naiđem na online anketu u kojoj se 98 posto ispitanika koji su se odazvali pozivu na glasanje, izjasnilo da je hrvatsko pravosuđe potpuno korumpirano jer oni Bogati & Utjecajni uvijek izbjegnu ruku pravde, a pravna država svoju moć dokazuje drakonskim kažnjavanjem neprivilegiranih. Pa si je netko dao truda i temeljito pobrojao sve takve slučajeve unatrag barem 10 godina. Ono o čemu ne mogu prestati razmišljati je kuda nas sve to vodi i ima li stvarno opstanka u ovoj zemlji. I za koga?

Jedan bijesni mladac, sin prijateljice, nedavno je rekao kako je generacija kojoj i sama pripadam, odgovorna jer je uništila perspektivu njima mladima. Pa zato traže zelenije pašnjake u drugim zemljama.

Iskreno, ja nikoga ne osuđujem zato što želi ići tamo gdje će mu biti bolje. Treba biti građanin svijeta i širiti vidike. I ja sam bijesna što ova zemlja ne otvara nove prilike za svakoga, prema njegovom/njezinom znanju i sposobnostima. I što sve slabije cijeni rad!

Jedan bijesni mladac, sin prijateljice, nedavno je rekao kako je generacija kojoj i sama pripadam, odgovorna jer je uništila perspektivu njima mladima. Pa zato traže zelenije pašnjake u drugim zemljama

S druge strane, jedna znanica, koja je već u mirovini pita tko će raditi za njezinu/naše mirovine. Istina! Sve je manje poslova kojima se stvara nova vrijednost, a sve više korisnika državnog ili lokalnih proračuna, u koje redom ubrajam i zaposlenike svih javnih poduzeća. Bara sve manja, a u njoj sve više krokodila. Ne treba biti naročiti lumen da bi se shvatilo kako to ne može tako dovijeka. Pa će trebati mijenjati navike. Što će biti bolno!
Neumitno, svijet se ubrzano mijenja – tehnologija preuzima sve više poslova koji su nekada zahtijevali ljudsku radnu snagu. Pomiču se granice prema sasvim novim i uzbudljivim područjima.

ČEMU KAO DRUŠTVO TEŽIMO

Ako je vjerovati Darwinu i njegovoj teoriji o opstanku vrsta, a do sada je još nitko nije znanstveno osporio, opstaju samo oni koji se najbolje prilagođavaju promjenama. U današnje doba, u kojem se promjene ubrzavaju, usudila bih se reći da šansu za opstanak imaju jedino oni koji unaprijed anticipiraju promjene i traže u njima svoje prilike kako bi upravljali svojom budućnošću. Tome da postanemo/ostanemo samo turistički rezervat koji će opstati dok ne iscrpimo ili uništimo lijepu prirodu koju uživamo, ali nismo za nju zaslužni, nije budućnost kojoj kao društvo trebamo težiti.

Poruka vladajućima – s promjenama kreniteod sebe, pa što košta da košta

Ovo nije u prilog teaser kampanji, čiji je naručitelj dugo bio sakriven od javnosti, a koja je zadnjih tjedana preplavila javni prostor jumbo plakatima na kojima kaže: „Naša zemlja treba ljude koji vjeruju u sebe!“ Kako se upravo otkrilo, iza poruke ove kampanje stoji austrijska Erste banka pa je nejasno na koju zemlju u stvari misle. Znači li to da pozivaju „one koji vjeruju u sebe da svoju sreću okušaju u Austriji?

Sa svoje strane, upućujem poruku vladajućima da u promjene krenu od sebe – pa što košta da košta. Dobivena vrijednost za društvo u cjelini bila bi veća od novog mandata. A onda će i oni koji vjeruju u sebe ostati, a neće otići. Ili, kao društvo moramo još dublje potonuti. Jednom kad tresnemo na dno jedini put je onaj prema gore – ako na dnu već ne ostavimo svoje kosti.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here