Dubravka Lisak, naša žena u Irskoj, blogerica na nekoliko web stranica

Kao što je jednom rekao Alexander Pope: „Blagoslovljeni su oni koji u životu ništa ne očekuju, jer ih ništa ne može razočarati.“ Čini se da je to istina. Ali, realno, možemo li živjeti bez ikakvih očekivanja, i pritom ne ostati razočarani? Posebno zato jer se od djetinjstva i od nas samih uvijek tako puno očekuje. Jesmo li i mi razočarali druge i kako tražimo opravdanje za same sebe? Škakljivo pitanje, zar ne?

OD MALENA TRAŽE OD NAS USPJEH

Svakome od nas život ponekad donosi razočaranja. To je neminovna činjenica. Bilo da se radi o razočaranju djecom i njihovim odlukama, gubitku posla, razvodu braka, razočaranje je neumitno. Pa ipak se ponekad pitamo zašto na neke od nas ti događaji ostavljaju takav trag, dok se drugi izvana gledajući savršeno nose s time. Ili, se to samo čini?

Od djetinjstva nas uče uspjehu, ali malo se tko sjeti reći da neuspjeh nije kraj svijeta, da je i to dio života

Od malena nas pripremaju na uspjeh, ne zadovoljavajući se ničime manjim od toga. Ako smo imalo inteligentni, već u djetinjstvu nas pripremaju za studij koji postaje okosnica našeg sretnog života u budućnosti, pričaju nam bajke o savršenom princu koji će doći, s kojim ćemo se skrasiti i imati djecu… Psihološki gledano, ne pripremaju nas na neuspjehe, nego nam daju obrazac savršene sreće koju bismo trebale dosegnuti kako bi naši roditelji bili ponosni. A onda se neminovno dogodi – neuspjeh. Neuspjeh je, svi to dobro znamo, dio života. Pa ipak nas ponesu tuga, razočaranje, krivnja, depresija… Da su nas u životu naučili da je ponekad dobro i pasti, život bi nam bio puno lakši i ne bismo mučile same sebe godinama osuđujući se zbog svega.

NABUJALA BESPOMOĆNOST

I tako, doživjeli smo razočaranje. Brak u kojeg smo toliko ulagali nije uspio, pa smo se razveli. Posao o kojem smo maštale i na kojem su nam zavidjeli ispao je naprosto pretežak zalogaj i dobile smo otkaz. Djeca koju smo tolike godine odgajali i voljeli donijela su neke odluke s kojima se nikako ne možemo pomiriti. Razočaranje je tu, obuzima nas i preplavljuje poput nabujale rijeke s kojom se ne možemo nositi. Depresija kuca na vrata. Bespomoćno krivimo sami sebe, Boga, sve oko nas… Što poduzeti?

Psihološki gledano, ne pripremaju nas na neuspjehe, nego nam daju obrazac savršene sreće koju bismo trebale dosegnuti kako bi naši roditelji bili ponosni. A onda se dogodi neuspjeh. ponesu nas tuga,  krivnja, depresija… Da su nas naučili da je ponekad dobro i pasti, život bi nam bio puno lakši i ne bismo mučile same sebe godinama, osuđujući se zbog svega…

Prvo što moramo osvijestiti je da svatko u životu doživi razočaranje prije ili kasnije. Život je takav, u interakciji smo s drugim ljudima i logično je da oni donose neke izbore za sebe koji se nama ne moraju svidjeti. Toliko voljeni muž je donio sam odluku da nas ostavi radi druge, dijete je odlučilo prekinuti studij i udati se, najbolji prijatelj seli u drugu državu… Ljudi sami donose odluke i mi to ponekad ne možemo prihvatiti. Stvar se dogodila i na nju ne možemo više utjecati.

Ponekad je dobro svoje razočaranje staviti na papir i beskompromisno secirati svoje osjećaje

ŠTO SAMI MOŽEMO UČINITI ZA SEBE

Ono na što možemo imati utjecaj je naša percepcija problema i naša mogućnost da se nosimo s njime. Što, dakle, napraviti?

1. Prihvatite da se razočaranje jednostavno događa u životu. Dogodi se svakome, prije ili kasnije, i to je potpuno normalna stvar. Što prije prihvatite da je sve to normalno i osvijestite se, racionalizirate, to prije ćete moći započeti oporavak.

2. Umjesto da lupate glavom u zid, pokušajte „preuokviriti“ problem. U ovoj fazi korisno je zapisati u dnevnik svoje osjećaje i biti potpuno emocionalno iskren prema sebi. Ako ste ljuti, ljutite se, ukoliko ste zabrinuti, brinite… Ali pokušajte sagledati problem iz drugog ugla. Kako drugi iz svoje perspektive gledaju na vaše razočaranje? To dijete koje se odlučilo udati, vidi li taj problem isto kao vi? Dobili ste otkaz i čini vam se da je kraj svijeta? Kako ga drugi ljudi prežive? Probajte to razočaranje realno sagledati i pokušati ga staviti u okvir neovisno od emocija koje vas preplavljuju. Budite klinički hladni i sagledajte ga u svojoj potpunosti.

Kad imate problem, nemojte potonuti, nego sagledajte što možete napraviti…

3. Kad doživimo razočaranje, počinjemo sami sebi govoriti mnoge rečenice koje nikad ne bismo rekli drugome. „Ovo je kraj svega…“, „Ja ne mogu više ovako, to je neizdrživo…“, „Ja sam zaista bezvrijedna i zaslužila sam sve što mi se događa…“, „Grozna sam osoba i nemam sreće…“ Nemojte tako. Život nam uvijek donosi razočaranja i to je normalno. To nema veze s time kakve smo osobe ili kakav život živimo. Svaki put kad poželite sebi reći gore navedeno, kažite umjesto toga: „OK, dogodilo se razočaranje, ali ja sam sad u poziciji da promijenim nešto u životu.“, „Umjesto da očajavam, hajde da poduzmemo neke nove korake.“ Jednostavno svoj mozak “prebrikajte” da svaki put kad se počinjete kriviti, sagledajte što je moguće napraviti od sad pa nadalje. Koliko god to bilo teško, ostanite pozitivni.

4. Napravite plan. Pri tome se čuvajte planova tipa otići ćete na Tibet i ostatak života provesti u meditaciji daleko od ostatka svijeta, osim ako zaista niste kadri to i učiniti. Bilo kakav plan bit će sasvim dovoljan. Plan kako ćete preživjeti nakon gubitka posla i gdje možete uštedjeti dok ponovno ne stanete na noge, pa čak i čisteći stanove. Plan čime ćete zaokupiti sami sebe i ne biti sami jer se dijete iznenadno odselilo. Čak i ako ga nećete moći u potpunosti ostvariti, plan će vam dati osjećaj fokusiranosti na život i kakve takve sigurnosti.

Da biste uopće preživjeli ne smijete se dugo zadržavati u stanju bespomoćnosti. Svi smo mi ustvari programirani da na svako razočaranje reagiramo dubokom depresijom. Međutim, drugo je proživjeti emocije prilikom razočaranja, a drugo je utonuti u beznađe. Svako razočaranje u konačnici donijet će nešto dobro, ma koliko se to činilo čudno. Ukoliko ga iskoristimo za osobni rast, već smo učinili najbolje što možemo.

I ISKUSTVO MOBBINGA MI JE POMOGLO

Nakon otkaza u maloj tvrtki koji sam dala zbog stalnog mobbinga shvatila sam da to nije kraj i danas kad imam svoj tim zahvaljujući tome bolja sam voditeljica i shvaćam važnost poštovanja prema svakome članu ustvo kasnije mi je pomoglo

U jednoj od malenih tvrtki u kojima sam radila poslije razvoda doživjela sam mnogo stresa i mobbinga. Nakon što sam, totalno razočarana, dala otkaz i otišla dalje, kriveći samu sebe za neuspjeh i to što mi se dogodilo, počela sam lagano racionalizirati cijeli taj problem. Na kraju sam shvatila da ne mogu utjecati na ponašanje drugih ljudi i da jednostavno ima karijera za mene i nakon tog radnog mjesta. Naučila sam da mogu puno više, i tako je i bilo. Nisam u tom trenutku mogla naći razlog za tolike uvrede i optužbe, ali iz sadašnje perspektive znam da ja prema svojim podređenima nikad neću biti takva. Danas kad imam svoj tim ljudi kojima sam nadređena, taj negativan primjer rukovođenja čini me boljim supervizorom, koji se prema timu uvijek odnosi s poštovanjem. Ali nikad neću zaboraviti osjećaj koji je u meni izazvalo to razočarenje. Posebice osjećaj krivnje koji me još dugo progonio. Naposljetku, svi smo mi ljudi sa svojim manama i nedostacima, i logično je da ponekad iskusimo i neuspjeh. Sve dokle nas to ne ubije, možemo iskoristiti razočaranje za jedan uspješan osobni rast i razvoj tolerancije prema drugim ljudima.

Još neke od dobrobiti koje nam donose razočaravajuće situacije u životu su, vjerovali ili ne, jače povezivanje s bliskim prijateljima, saznanje da ponekad treba potražiti pomoć jer ne možemo sve sami. Nakon razočaranja bit ćemo suosjećajniji prema drugim ljudima koji su u sličnoj poziciji te u mogućnosti pružiti im pomoć. Ponekad iz boli razočaranja proistječu najljepša djela u umjetnosti, bilo kroz slikanje, pisanje ili skladanje glazbe. Pokušajte… Također, kad smo razočarani, najdublje možemo tražiti odgovore u spiritualnosti ili vjeri.

Možda najveća pouka razočaranja je zahvalnost za sve što imamo. Živite jedan po jedan dan. Nemojte uzimati stvari, osobe i događaje zdravo za gotovo. Samo je jedan život koji živimo, i moramo biti zahvalni što ga imamo, pa makar se ponekad u njemu dogodi i loša stvar. Ne samo dobre stvari na kojima smo beskrajno zahvalni, nego i one loše, su tu da oboje naš život u beskonačne nijanse boja. To je ono što ga čini prekrasnim.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here