prim. Ines Balint, dr.med.spec.obit.med., članica Izvršnog odbora KoHOM-a

Znaju li naši pacijenti, među kojima su mnogi s kojima se i po dva i više desetljeća družimo u ordinacijama, da je sustav nas, njihove „kućne doktore“, zapravo pretvorio u administratore raznih ministarstava? Taj proces se posljednjih mjeseci toliko intenzivirao da su obiteljski liječnici došli pred zid.

ZAR STVARNO MORAMO OTIĆI?

Situacija je takva da su obiteljski liječnici prisiljeni odlučivati hoće li odustati od svog poziva, dignuti ruke od brige za bolesne ljude, te raditi kao agenti HZZO-a, vodeći prvenstveno računa o „šteti“ koju bolesni ljudi nanose HZZO-u ili će napustiti Hrvatsku i otići drugdje raditi ono za što su u Hrvatskoj studirali i specijalizirali deset godina.

tražimo potporu javnosti kako bismo mogli raditi svoj posao – liječiti naše pacijente i svakome od njih osigurati razgovor s njihovim obiteljskim liječnikom od barem 15 minuta, kako bi to bio interaktivni odnos liječnika i pacijenta, a ne pacijenta i računala iza kojeg doktor samo „nešto piše“…

Jer, već godinama upozoravamo na svakodnevno administrativno opterećenje koje se usprkos apelima ne smanjuje nego se višestruko povećava. I tražimo podršku javnosti kako bismo mogli raditi svoj posao – liječiti naše pacijente i svakome od njih osigurati razgovor s njihovim obiteljskim doktorom koji bi trajao minimalno 15 minuta kako bi to zaista bio interaktivni odnos liječnika i pacijenta, a ne pacijenta i računala iza kojeg doktor samo „nešto piše“… A kako se odvojiti od računala kad nas svakodnevno kontroliraju, kažu da smo glavni krivci za dugotrajna bolovanja. I kažnjavaju nas za eventualne administrativne propuste. A moglo bi se puno bolje. I za pacijente i za liječnike.

Zbog nekvalitetnih propisa obiteljski su liječnici u Hrvatskoj prisiljeni više vremena trošiti na administriranje nego na pacijente

Recimo, kada bi se omogućilo brzo e-savjetovanje bolničkih specijalista s liječnicima specijalistima obiteljske medicine o zdravstvenom stanju pacijenata. Time bi povećali mogućnost dogovaranja hitnijih pregleda i smanjenje liste čekanja. Najbrži dobitak na vremenu, a u liječenju i kvaliteti usluge to znači puno – uputimo pacijenta na obradu u bolnicu, a naše bolničke kolege odmah sami odrade i pretrage i recepte i narudžbe za daljnju obradu.

UKINITE KONCESIJE, DAJTE DA ZAPOŠLJAVAMO TIMOVE

Zašto se bolesnici nakon specijalističkog pregleda moraju vraćati obiteljskom liječniku da im napiše recept, propiše daljnju pretragu ili ga naruči na daljnju obradu kad to može napraviti specijalist na licu mjesta. Pa živimo u e-vremenu!

I mi, obiteljski liječnici, možemo bolje. Ako nam se dopusti. Na primjer, zašto se ne bi ukinule koncesije, a ordinacije obiteljske medicine formirale kao nositelji prakse čime bi omogućili zapošljavanje liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika, udruživanje u grupnu praksu više timova. Članovi timova ulagali bi u svoju edukaciju i opremu, a opet bi profitirali pacijenti. Jer, sada su pacijenti prisiljeni i jednostavne pretrage obavljati na različitim mjestima i gubiti vrijeme. Ovako, uz grupnu praksu imali bi, primjerice, kod obiteljskog liječnika, brzu slugu ultrazvučnog pregleda, holter tlaka, spirometriju, psihoterapiju, akupunkturu, male kirurške zahvate… Na takav način povećala bi se kvaliteta usluge na mjestu prvog kontakta, u ordinaciji obiteljske medicine, a pacijenti ne bi morali putovati u udaljenije ustanove.

OBITELJSKI LIJEČNICI PREDLAŽU REFORMU KOJA BI IM OMOGUĆILA DA SE UDRUŽUJU, ULAŽU U MEDICINSKU OPREMU I EDUKACIJU, ZAPOŠLJAVAJU LIJEČNIKE I DRUGE DJELATNIKE U SVOJIM TIMOVIMA, DA MENTORIRAJU MLADE LIJEČNIKE… a SVE U KORIST PACIJENATA…

Ovakav organizacijski ustroj obiteljske medicine omogućio bi privatnicima da mogu upućivati mlade doktore na specijalističko usavršavanje, da mladom kolegi budu mentori tijekom usavršavanja i da na njega prenose znanje i iskustvo, upoznaje ga s pacijentima, grade povjerenje kako bi se odlaskom nas , „vlasnika“ obiteljske ordinacije u slučaju bolesti ili umirovljenjem, prijenos prakse obavio bez stresa i za pacijente i za nove doktore. U konačnici, to bi značilo mogućnost razvijanja i napredovanja i više liječnika obiteljske medicine u Hrvatskoj.

DAJTE NAM DA LIJEČIMO, A NE DA BROJIMO I PREBROJAVAMO

Potrebno je težiti tome da broj pacijenata u našoj skrbi bude manji od 1700 kako bi se 80 posto zdravstvenih problema moglo riješiti na mjestu prvog kontakta pacijenta sa zdravstvenim sustavom – u ordinaciji obiteljskog doktora. Kao i to da naši pacijenti imaju pravo na određeno vrijeme kod svog liječnika. Težimo tome da se uvedu vremenski i kadrovski normativi te da se točno definira koja prava, ali i obaveze, svaki građanin Hrvatske ima u skladu sa svojom policom osnovnog zdravstvenog osiguranja. Bit će to dug proces s obzirom na to da već sada nedostaju stotine liječnika obiteljske medicine, ali stimulativnim mjerama možemo odmah postići da obiteljska medicina bude atraktivna mladim liječnicima i da požele kroz nju graditi svoj profesionalni put.

Obiteljski liječnici prva su adresa u borbi s bolesti, i zato žele liječiti, a ne brojati šprice, kilometre, trakice, pelene…

Mi obiteljski liječnici zbog svega ovog sad već VRIŠTIMO da nas puste da budemo doktori umjesto što brojimo kilometre na putnim nalozima, brojimo pelene, trakice za kontrolu šećera, kontroliramo lijekove koje su preporučili naši bolnički kolege. Ono najvažnije, povjerenje pacijenata u naše specifično znanje sustavno ubijaju papirologijom ne shvaćajući da je upravo povjerenje temelj našeg odnosa s pacijentima i da nam toliko treba vrijeme za slušanje i razgovor. Koliko je to važno dovoljno govori anegdota iz dugogodišnje prakse u kojoj se znalo dogoditi da moji pacijenti najprije traže mene pa onda – svećenika. Za kraj…

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here