Dubravka Lisak, naša žena u Irskoj, blogerica na nekoliko web stranica

Već danima nas Internet, a pogotovo Facebook, bombardiraju naslovima o smrti Hugh Hefnera, legendarnog osnivača Playboya i idola onih muškaraca koji svoje kolekcije drže skrivenima od pogleda svojih žena na tavanima i podrumima. Umro je čovjek na temelju čije života mnogi smatraju da raj ne može biti bolji od života kojim je on živio, okružen svojim mlađahnim zečicama koje je u zamjenu za seks financirao i često činio slavnima.

Divim se Hefneru samo zato jer je kao inteligentan novinar slijedio svoj san i iskoristio zlatno doba američke seksualne revolucije da bi stvorio brand kao što je Playboy. Kažu da je između ostalog podupirao i volio umjetnost i bio veliki filantrop. Kažu da je američko društvo zadužio velikom aktivnošću, da je nesebično podupirao Martina Luthera Kinga te izjednačavanje prava homoseksualaca. Sve je to u redu, no ne mogu ne pitati se, što je on doista donio nama ženama, polovici svjetske populacije?

TKO JE KOGA ISKORISTIO

Hefner je, to se dobro zna, bio u stalnom ratu s feministicama. Prezirao ih je kao što su i one prezirale njega. Nakon što je njegove naslovnice ukrasilo mnoštvo ženskih filmskih zvijezda, nameće se pitanje tko je tu koga iskoristio?

Divim se Hefneru samo zato jer je kao inteligentan novinar slijedio svoj san i iskoristio zlatno doba američke seksualne revolucije da bi stvorio brand kao što je Playboy. No, što je donio ženama, koje čine polovinu svjetske populacije? Ništa dobro… Prodavao ih je u novinama i u životu

Ne može se poreći da je zlatno doba Playboya bilo sve do nekih 80-tih godina prošlog stoljeća, i da je Hefner duboko zagazio u blato američkog puritanizma, nastojeći seks prikazati kao nešto normalno i estetski prihvatljivo. Dičio se kad je na svoju naslovnicu prvi stavio crnu ženu, pravdajući se svojim izostankom rasizma. Ali, je li tim potezom, gledajući iz ženskog kuta, zaista napravio dobro djelo za sve crne žene u Americi?

Žene je tretirao kao potrošnu robu

Kad je Playboy postao svjetski brend, Hefner se nije zaustavio samo na slikama obnaženih žena u svojem časopisu. Otvorio je mnoštvo klubova u kojima su paradirale njegove zečice polugole nudeći se raznoraznim gostima i postajući tako starlete za malo para. Nedvojbeno, žene nitko nije prisilio na to, ali slušajući njihove priče nakon što su konačno izašle iz pakla droge i seksa, ne možemo se oteti dojmu da je Hefner bio samo jedan običan bogati svodnik, a njegove drage zečice ništa drugo doli prostitutke za bogate klijente. Dovoljno je čuti priču Holly Madison, koja je svoje iskustvo u Playboy mansionu opisala kao veliki zatvor u kojem je bilo jako puno droge i u kojem su se žene tretirale naprosto kao potrošna roba. Volio je održavati medijski vrlo poznate zabave za bogate uzvanike, održavajući tako privid savršenog života u kojemu je okružen mladim djevojkama.  Svakom iole normalnom muškarcu koji se kod kuće nalazio okružen mrzovoljnom ženom i kćerima takav život činio se kao san.

OTUŽNI STARAC S PLAVIM TABLETICAMA

Meni se pak čini otužno da 90-godišnji starac provodi vrijeme uzimajući plave tabletice da bi mogao parirati tako mladim djevojkama. One su zauzvrat dobile medijsku pozornost i mjesto u njegovim producentskim kućama. Mala cijena čini se za uzlet u karijeri u takvom okruženju. Neke su se pak bogato udale, ništa bolje od ovog prvog.

I poznate žene krasile su naslovnicu Playboya, ne videći da time podupiru Hefnerovu ideju da je žena u konačnici potrošna roba

Njegovo carstvo ipak je stiglo do kraja pojavom interneta koji je ubio ne samo izdavaštvo, nego i pornografiju kao granu djelatnosti. Danas je ona dostupna više nego prije, i vreba s običnih mobitela i laptopa kroz Pornhub i stranice sličnog sadržaja. Playboy ostaje u vlasništvu njegove kćeri i sina, a mansion je prodan za 100 milijuna dolara. Bez Hefnera i njegove nedvojbene karizme i brendiranja vlastitog imena, bojim se da to nikad neće biti isto.

OSTAVŠTINA KOJA ŠTETI ŽENAMA

Njegovom smrti doista se srušio san mnogim muškarcima. Žene su, pak, izgubile ratobornog protivnika koji ih je desetljećima svodio samo na seksualne objekte, pravdajući se svojim političkim aktivizmom u slučaju prava abortusa i gay brakova. Feministice su odahnule, ali njegova ostavština još dugo će štetiti modernoj ženi, onoj koja je više od gole fotografije i koja ne treba Hefnera da bi ostvarila svoju seksualnost i osjećala se lijepom.

hefnerovom smrću nestala je jedna era. Doći će još mnogo takvih s kojima će se žene trebati boriti. no, možda i muškarci jednom shvate da je moderna žena u svijetu u kojem živimo, ne njihov objekt nego ravnopravan partner

Na kraju, prisjetimo se njegovih riječi: „One jesu objekti. Playboy se borio za prava žena, uključujući pravo na kontracepciju i pobačaj. Mi smo amicus curiae, prijatelj suda, koji je dao ženama pravo na izbor. Ali pojam da žene ne bi trebale prihvatiti svoju seksualnost je sulud.“

Bilo kako bilo, Hefner je mrtav a s njime vjerojatno i jedna cijela era pogleda na žensko tijelo i na žensku seksualnost. Barem se nadam. Doći će još mnogo takvih s kojima se treba boriti, pa i muškarci možda jednom shvate da je moderna žena u ovom novom svijetu u kojem živimo, ne samo objekt nego ravnopravan partner.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here