Olga Štajdohar Pađen

Zbirka osobnih iskustava 62 autorica, pod naslovom “Na ovo sam baš ponosna”, puna je vrijednih priča, stavova, zapažanja, doživljaja… Odabirem jednu kao potvrdu teze da se uvijek otvori neki prozorčić nakon što nam se zatvore vrata. A u slučaju jedne od autorica priča prilike su zvonile na vrata – i to doslovno. Doduše, gledajući sa strane, nisu to bile prilike za nekog kao što je ona, s fakultetskom diplomom.

NUŽDA ODREĐUJE PRILIKE

No, kad ostanete bez posla, kad u zemlji u kojoj živite traje rat i poduzeća svakodnevno odlaze u stečaj, kad stanujete kod mame i preživljavate od njezine mirovine, onda je susjed, koji zvoni na vaša vrata i pita znate li nekog tko bi čistio stubište, čista prilika. Naravno da znate nekog tko bi čistio stubište za novac, pa to ste vi!

Kad je susjed zakucao i upitao zna li koga tko bi čistio stubište, čvrsto je rekla: “Naravno da znam. Ja…”

Ni sljedeća prilika koja je pozvonila na njena vrata nije tražila fakultetsko obrazovanje, ali ta je žena odlučila zadržati pozitivan stav i optimističan duh i zaključila kako biti kućna pomoćnica i dadilja u Beču pruža mnoge mogućnosti. Osim onih očiglednih kao što su naučiti još jedan strani jezik i upoznati taj raskošni grad sa svim njegovim znamenitostima, biti kućna pomoćnica i dadilja dvoje male djece prisililo ju je izbrusiti organizacijske, komunikacijske i pregovaračke vještine, upoznati sebe i svoje granice izdržljivosti.

RECITE NE KUKANJU

Sve to joj je, kako sama kaže, pomoglo u daljnjem životu i biznisu koji je kasnije razvila. Danas podučava, između ostalog, upravljanje vremenom, postavljanje ciljeva, nošenje sa stresom i neurolingvističko programiranje. A mogla je uvrijeđeno zalupiti vrata takvim prilikama i lamentirati o teškom životu, nepravdi i zloj sudbini koja ju je snašla, sve dok prijatelji ne počnu prelaziti na drugu stranu ulice svaki put kad je sretnu.

IMALA JE DIPLOMU, ALI NE I POSAO. BIO JE RAT, ŽIVJELO SE TEŠKO. ČISTILA JE STUBIŠTE U SVOJOJ ZGRADI, ČUVALA DJECU U BEČU, A ONDA S ISKUSTVIMA KOJA JE KROZ TE POSLOVE STEKLA POKRENULA SVOJ POSAO. DANAS PODUČAVA ORGANIZACIJU VREMENA, NOŠENJE SA STRESOM, POSTAVLJANJE CILJEVA,  NEUROLINGVISTIČKO PROGRAMIRANJE…

Zašto pričam o ovome? Službene statistike govore o smanjenju broja nezaposlenih, ali ta brojka je i dalje šesteroznamenkasta. A ipak, poslodavci se kunu kako je teško naći odgovarajuće ljude, s radnim navikama i pozitivnim stavom. Sjećate se sigurno onog vica:  „Mladiću, tražite li posao?, a on odgovara: “Posao baš i ne, ali ne bih imao ništa protiv jednog dobrog radnog mjesta”.

NEMA VIŠE SIGURNOSTI

E, pa, takozvanih sigurnih radnih mjesta je sve manje. Već godinama su i kod nas uvriježene riječi kao što su outsourcing i freelancing, povremeno i privremeno zapošljavanje, rad na projektima i rad na daljinu. I svi ćemo se morati prilagoditi. Što prije, to bolje za nas. Prilike zaista zvone na vrata, samo ih trebamo htjeti prepoznati. Ne dopustiti da nas zahvati neki od virusa „nije to za mene“, „to se ne isplati“ ili „što će susjedi reći“.

Više o knjizi na  https://www.webknjizara.hr/knjige/proza/na-ovo-sam-bas-ponosna-sezdeset-i-dvije-zene-i-njihove-price?lang=hr . Naravno postoji Facebook stranica. Nalazi se na ovome LINKU.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here