Olga Štajdohar Pađen, autorica i urednica knjige “Na ovo sam baš ponosna”

Bilo je više od 200 žena kojima sam postavila pitanje, kojim sam poslije i naslovila knjigu naših priča – Ima li nešto na što si, onako, baš ponosna? – samo je jedna kao iz topa odmah odgovorila: “Ponosna sam na sve što sam u životu napravila!” Moram priznati da me je taj njezin odgovor zatekao, gotovo naljutio. Kako to misliš, na sve što si napravila? Gdje ti je skromnost, gdje ti je osjećaj za realnost, gdje ti je sram?

PRIKRIVANJE SVOJIH REZULTATA

I tako, njezina priča možda nikad ne bi bila uključena u zbirku “Na ovo sam baš ponosna”, u kojoj su nanizane 62 žene i njihove priče, da autoricu nisam osobno poznavala i da nisam znala da ona kao osoba nije ni umišljena ni bahata. Samo je zarana naučila lekciju.

Nisu rijetke žene koje nastoje poštedjeti druge da se osjećaju lošije tako što će prešutjeti nešto u čemu su uspjele ili će umanjiti svoje zasluge i sposobnosti

Još kad je, kao osnovnoškolka i superodlikašica kojoj je razrednica potajice uručila pohvalnicu i nagradu u dvorištu iza kuće, zaključila da to nije u redu. Zašto bi svoje uspjehe morala skrivati kako se netko drugi ne bi osjetio manje vrijednim? A sad, dame moje, stavite ruku na srce i priznajte koliko ste puta sakrile svoje znanje, umanjile svoje uspjehe, prikrile svoje sposobnosti?

Od 200 žena koje sam pitala na što su, onako, baš ponosne, samo je jedna odgovorila: “Ponosna sam na sve što sam napravila u životu!” I ne, nije to bahatost, nego svijest da ne treba skrivati svoje uspjehe da bi drugima bilo ugodnije

Ja osobno, puno puta. Od osnovne škole pa nadalje. Nakon testa iz matematike bez ijedne greške, rekla bih: “Ah, pa to je bilo slučajno, pogodili su mi se zadaci koje znam”. Nakon objavljene pjesme u “Modroj lasti” rekla bih: “Ah, nije ot ništa ozbiljno, samo sam imala inspiraciju”. Tijekom studija, na tulumima i u disco-klubovima, uporno sam tvrdila da studiram nešto sasvim drugo. Dečkima je to iz nekog razloga bilo prihvatljivije od tehničkog studija na kojem sam bila. Kasnije, na prvom i ostalim radnim mjestima, bila sam hrabrija, ali u privatnom životu i dalje oprezna.

Ako se morate pretvarati kad ste s nekim, pitanje je trebate li tu uopće biti

U KUĆI OBJEŠENOG…

Često sam se držala one stare da se u kući obješenog ne priča o konopcima. Tako sam i ja prijateljicama kojima bi plaća teško potrajala do sljedeće prešućivala da nikad nisam bila u minusu na tekućem računu, a onima koje su se skupa sa svojom djecom mučile u školi nisam govorila da ja sa svojom djecom nikad nisam pisala domaću zadaću. No, kako kaže ta jedina od te 62 žene iz ove knjige, sve što je postignuto pošteno, vlastitim radom i trudom – ne treba skrivati.

Zašto oni koji imaju poteškoća ne priđu onima kojima to dobro ide i ne pitaju ih kako to rade, mogu li im nešto pokazati, nečemu ih naučiti? Nije li to lakše nego što zavišću truju sebe i druge, stvarajući atmosferu u kojoj se netko tko radi nešto dobro osjeća loše ako to i kaže? Priču žene koja je ponosna na cijeli svoj život možete pročitati na stranicama knjige “Na ovo sam baš ponosna”, a možete je nabaviti u web trgovini, a link se nalazi OVDJE. Naravno postoji Facebook stranica. Nalazi se na ovome LINKU.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here