Sonja Kožul

Nemilosrdna je utrka za profitom. Melje pred sobom i one koji prodaju i one koji kupuju. Pitanje je tko sjedi na vrhu piramide, tko dobiva, a tko gubi. I gubimo li time svi pomalo. Ako niste znali ili o tome niste osobito razmišljali, ugrubo, trgovci se dijele na dvije osnovne kategorije – one koji svoju robu i usluge prodaju tvrtkama i one koji prodaju građanima direktno. U ovu skupinu spadaju i, kako su se nekad nazivali, trgovački putnici, koji svoju robu prodaju od vrata do vrata. Naporan je to posao, provizija mala, a ljudi često neljubazni. I baš zato njihov su stil prodaje ovi prvi podrugljivo nazivali „uvaljivanjem noge između štoka i vrata“.

I dok je prodaja među tvrtkama obilježena problemom neplaćanja koji je metastazirao do razine jednog Agrokora, zbog kojeg se trese dobar dio naše ekonomije, prodaja od vrata do vrata je s tehnološkim napretkom i ulaskom u EU dobila sasvim novu dimenziju: sklapanje ugovora na daljinu, preko telefona i izvan poslovnih prostorija trgovca.

SVE DAM, SAMO DA PRODAM

Kako to već biva, zamisao je bila olakšati slobodan tijek robe i kapitala unutar članica EU, jer ekonomska unija ili zajedničko tržište jedna je od osnovnih premisa Europske Unije.

Starije osobe pristojnim razgovorom pokazuju da razumiju mlade koji teško nalaze posao, ali im se to ponekad obije o glavu

Kako i najbolje ideje doživljavaju zlouporabe od onih koji ih provode u život, tako su se nekadašnji trgovački putnici umjesto cipelama, sada oboružali telefonima i bazama podataka o potrošačima. Pa ih zovu. Ometaju ih u vrijeme ručka ili večernjeg gledanja televizije. Laskaju, ulaguju se, obećavaju poklone… Svašta… Samo ako pristanu uzeti njihov proizvod ili uslugu.

prodaja od vrata do vrata je s tehnološkim napretkom i ulaskom u EU dobila sasvim novu dimenziju: sklapanje ugovora na daljinu, preko telefona i izvan poslovnih prostorija trgovca. RIZICIMA SU NAJIZLOŽENIJI STARIJI LJUDI

Tome su najizloženiji stariji ljudi, oni pristojni, koji će svakog pustiti u kuću ili s njime ljubazno razgovarati telefonom. Senzibilni su na probleme s kojima se suočavaju mladi koji nemaju posla i prisiljeni su raditi povremene i privremene poslove za male novce i koji vjerojatno neće dočekati svoje penzije, jer, budimo realni, velike su šanse da penzija kao kategorija, ako već ne izumre, tada svakako da doživi korjenite promjene u budućnosti kada će oni za nju stasati. I zato, žele barem biti ljubazni s tim mladim glasom koji im se obraća preko telefona, pa nemaju srca odbiti u startu, nego misle kako će izbjegavanjem direktnog odbijanja izbjeći neugodni završetak razgovora.
I tu su upali u klopku.

Stariji ljudi su najčešće žrtve prodavača koji im nude robu telefonom

NEŽELJENA POŠILJKA

Nakon nekog vremena na kućnu adresu stiže im paket. Zbunjeni su, znaju da nisu ništa naručili, maglovito se sjećaju nekakvog razgovora i kako su im obećavali nekakve poklone, ali… Poštar im pokazuje njihovo ime i adresu na dostavnici. Ovdje stanite i dobro razmislite!

Uzmete li pošiljku koju niste naručili, tada ste automatski sklopili ugovor na daljinu s osigurateljem, teleoperaterom, isporučiteljem plina ili struje, trgovcem „kataloške prodaje“, a to za sobom povlači plaćanje nekakvih računa na duži rok.

Da, može se i takav podmukli ugovor raskinuti, ako znate kad je počelo teći 14 dana u kojima ga imate pravo raskinuti. Ako ste preuzeli nenaručenu pošiljku, a ne želite nastavak financijskih obaveza, pošiljku morate o svom trošku vratiti pošiljatelju uz ispunjeni obrazac za jednostrani raskid ugovora, a i onda, ovisno o usluzi i uvjetima na koje ste pristali i ne znajući, možete imati još dodatnih financijskih obaveza. Kako bi zaštitila potrošače od ovakve nepoštene trgovačke prakse, država je još 2014. godine donijela Pravilnik o pravu potrošača na jednostrani raskid ugovora na daljinu, o čemu više možete doznati na ovom LINKU, a ove godine otvoren je i takozvani Registar „NE ZOVI“, kojemu se možete informirati OVDJE. Ipak, ljudi, a prije svega stariji, uopće ne znaju o čemu se radi, kao ni svoja prava.

Zašto pišem o ovoj tematici? Zato što sam i neki dan susjedi koja je dobrano zakoračila u svoje osamdesete pomogla u zbunjujućoj dilemi da li da preuzme paket koji nije naručila ili ne. Društvo me stoga sve više podsjeća na teoriju opstanka. Preživljavaju samo najsposobniji, a sposobnost se mjeri lukavstvom i beskrupuloznošću.

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here