Iako je kroz vrijeme napravljeno puno u izjednačavanju spolova, još uvijek je mnoštvo problema i neravnomjernosti koje valja popraviti. Među najčešće spominjanim činjenicama su dvije: potplaćenost žena u odnosu na muškarce za iste poslove, što se uglavnom događa u svijetu menadžmenta te podzastupljenost žena u politici i biznisu. Istraživanje koje su provele Coren Apicela, asistentica na studiju psihologije Sveučilišta u Pennsylvaniji I Johanna Mollerstrom, profesorica ekonomije na Sveučilištu Himboldt i berlinskom Institutu za ekonomska istraživanja, otkrilo je da za to nisu uvijek odgovorni “muški” društveni obrasci zbog kojih se procjenjuje da žene trebaju ili mogu manje plaćene za isti posao te da ih može biti manje nego muškaraca kako u politici tako i u upravljačkim strukturama u kompanijama. Članak o istraživanju psihologije (ne)uspjeha predstavlja New York Times, a možete ga pronaći na ovome LINKU.

Studija provedena na uzorku od 1200 osoba objašnjava psihologiju žena koja ih gura u natjecanje s vlastitim postignućima

DUPLO ILI NIŠTA

Ekonomisti i psiholozi navode da je glavni razlog potplaćenosti i podzastupljenosti žena u njihovu izostanku natjecateljskog duha. Odnosno u njihovoj nespremnosti da se natječu. Da bi provjerile utemeljenost tog argumenta istraživačice su angažirale 1200 žena i muškaraca za eksperiment u kojemu su morali rješavati matematičke probleme, a mogli su birati kako će za to biti nagrađeni. Prvi je način bio da svatko dobije naknadu za svaki pojedinačni riješeni zadatak, a drugi da se na svojevrsnom matematičkom turniru natječu s drugom osobom, pri čemu novčanu nagradu, i to dvostruku, dobiva samo ona osoba koja riješi više zadataka, dok onaj tko riješi manje odlazi bez ičega. Žene su se puno rjeđe uključivale u turnir na kojemu je nagrada bila – duplo ili ništa!, čak i kad su bile podjednako uspješne kao i muškarci. Muškarcima, s druge strane, to nije bio problem. Pokazivali su sklonost riziku i neki od njih odlazili su s dvostrukim iznosom nagrade. Za one koji nisu imali interesa za matematički turnir bila je otvorena mogućnost da pokušaju nadmašiti vlastiti najbolji rezultat.

Što priječi žene da se natječu s drugima, dok će se u isto vrijeme vrlo lako odlučiti na natjecanje same sa sobom ili protiv sebe? Naravno, problem je u samopouzdanju. Kad se natječu s drugima žene su sklone sumnjati u sebe, čak I ako njihovi raniji rezultati sugeriraju da su itekako dorasle izazovu. Kad se natječu same sa sobom taj problem nemaju, jer znaju koliko vrijede I što mogu

Ukratko, muškarci su bili spremniji na natjecanje s drugima i češće su odlazili s više novca. Žene su se češće odlučivale za varijantu u kojoj je svaki i riješeni zadatak bio plaćen, ali dvostruko manje od onoga što su mogle zaraditi da su riskirale i natjecale se s nekim. One, pak, koje su pokazale volju za natjecanjem, najčešće su birale natjecati se same protiv sebe. Odnosno, pokušavale su popraviti rezultat iz nekog od prethodnih krugova i otići s dvostrukom nagradom. No, u pravilu nisu birale nadmetanje s drugim osobama. Ili, ako jesu, radije su se natjecale sa ženama nego s muškarcima.

I kad su sklone natjecanju s drugim osobama u rješavanju nekih rproblema, radije će birati natjecanje sa ženama, nego sa muškarcima

SKLONE SUMNJATI U SEBE

Zbog čega je to tako? U čemu je problem? Što to priječi žene da se natječu s drugima, dok će se u isto vrijeme vrlo lako odlučiti na natjecanje same sa sobom? Naravno, problem je u samopouzdanju. Kad se natječu s drugima žene su sklone sumnjati u sebe i teško im je povjerovati da mogu pobijediti, čak i ako njihovi raniji rezultati sugeriraju da su itekako dorasle izazovu. Kad se natječu same sa sobom taj problem nemaju, jer znaju koliko vrijede i što mogu. No, rezultati studije pokazali su također da su svi sudionici koji su se odlučili na natjecanje s vlastitim rezultatima bili bolji, unaprijedili su svoju izvedbu, bili su fokusiraniji i brži. Dakle, jednako kao i oni koji su se natjecali s drugima i pobijedili.

Žene moraju imati na umu da je u njihovu psihu “ugrađen” podsvjesni otpor prema natjecanju, potrebno je da to osvijeste, razmisle što ih zaustavlja i odgovore same sebi – je li natjecanje s drugima stvarno tako strašno kako im se čini

Na temelju ovog istraživanje može se zaključiti da je stvaranje okruženja koje će poticati i natjecanje s vlastitim rezultatima također dobar put za jačanje kompetitivnosti kod žena, što u konačnici donosi i bolje rezultate. Istraživačice stoga preporučuju poduzetnicima i menadžerima da umjesto inzistiranja na atmosferi stalnog natjecanja među kolegama, što može za posljedicu imati loše odnose među ljudima, povećanu nervozu i stres, otvore prostor za natjecanje zaposlenika samih sa sobom. Ženama se, pak, savjetuje da stalno imaju na umu da je u njihovu psihu “ugrađen” podsvjesni otpor prema natjecanju, da to osvijeste i razmisle što je to što ih zaustavlja te da odgovore same sebi – je li natjecanje s drugima stvarno tako strašno kako im se čini.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here