Olga Štajdohar Pađen

Kad sam prije tri godine, najprije samoj sebi, a onda i svim svojim prijateljicama, postavila pitanje – ima li nešto na što si onako baš ponosna, intimno, u duši, što god tko o tome mislio, stvarno nisam imala predodžbu kud bi nas to pitanje moglo odvesti.

A pitanje je jednostavno: Ima li nešto za što mogu pohvaliti samu sebe? Za što mogu reći da sam baš zadovoljna kako sam to napravila. I nije važno što drugi o tome misle. Za nekog su ta moja pobjeda i taj moj uspjeh možda mali i smiješni, ali za mene nisu.

Žene su sjajne. Što sam starija, sve više to uviđam i sve više im se divim. Žene su sjajne, možda upravo zato što toga nisu ni svjesne. NEKE STVARI SHVATE TEK NAKON PEDESETE…

Žene su sjajne. Što sam starija, sve više to uviđam i sve više im se divim. Žene mogu jednom rukom držati djete na boku, a drugom miješati jelo na peći da ne zagori, ramenom pridržavati telefon na uhu i u njega suvislo govoriti, čuti da je perilica gotova i s tim istim djetetom na boku i telefonom na uhu otići do kupaonice, izvaditi rublje i staviti ga sušiti, ne prekidajući razgovor telefonom.

Sve mogu, samo često ih zaustavljaju društvena pravila

Žene su sjajne, možda upravo zato što toga nisu ni svjesne. Mogu završiti tri fakulteta, raditi puno radno vrijeme izvan kuće, voditi milijunske projekte i multikulturalne virtualne timove, ali će i dalje spremati svoju zimnicu i razvlačiti svoje kore za štrudlu, jer njihovi ukućani takvo najviše vole.

A kad ih pitaš kako sve to stignu, mahnut će rukom i reći, ah, nije to ništa, i zatim nabrojiti što sve još nisu napravile i sve čime nisu zadovoljne, od vlastita izgleda pa nadalje.

kad sam pozvala žene da podijele iskustva na koja su baš ponosne rijetke su odmah znale koja je njihova priča. Većina ih se morala pomučiti, dozvoliti sebi da se nečim pohvali. Budi skromna, budi tiha, čekaj da te drugi primijete, tko se hvali sam se kvari… – to su i poruke na kojima smo mi odrasle…

Žene su sjajne, ali zaboravljaju da se troše. Pa će tek nakon pedesete shvatiti da bi i njima netko trebao napraviti limunadu i topli čaj kad su bolesne. Ili, i kad nisu bolesne. Žene su sjajne. U knjizi “Na ovo sam baš ponosna” šezdeset i dvije žene su podijelile, najprije sa mnom, a onda i sa cijelim svijetom za što su to one spremne odati priznanje samoj sebi.

Nije bilo lako dobiti odgovore na što su ponosne, jer im je trebalo vremena da razmisle što je to tako veliko da bi dijelile sa svijetom

A nije bilo lako dobiti odgovore. Tek rijetke su odmah znale koja je njihova priča. Većina ih se morala pomučiti, dozvoliti si nečim se pohvaliti. Budi skromna, budi tiha, čekaj da te drugi primijete, tko se hvali sam se kvari… – na takvim smo mi porukama odrasle.

Od šezdeset i dvije autorice, neka imena ćete možda prepoznati, kao što su Sanja Pilić, Mirjana Krizmanić, Dubravka Miljković, Ksenija Prohaska, Tatjana Matejaš Tajči, Kristina Ercegović, Sandra Mihelčić, Tihana Harapin Zalepugin, Mihaela Devescovi, Diana Burazer, Mirela Španjol Marković, Gordana Frgačić ili Andrea Solomun, ali bez obzira čime se autorica bavi, koliko ima godina i koliko je život jest ili nije mazio, u svakoj priči postoji poruka. Topla, ženska, ljudska…

Zbirka iskustava koje su 62 autorice izabrale i podijelile s publikom. Na to su baš ponosne…

Knjiga se može nabaviti u web trgovini, a link se nalazi OVDJE. Naravno postoji Facebook stranica. Nalazi se na ovome LINKU.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here