Alis Marić, vlasnica bloga “Čitaj knjigu”

Najteže je u životu postići balans. Biti u ravnoteži. U svemu, pa tako i u majčinstvu. Svako majčinstvo je kombinirani beskraj u subjektivnosti. Nema univerzalnog recepta niti modela. Svaka majka se rađa u trenutku rođenja djeteta i razvija i odgaja zajedno u simbiozi s njim.

„Ljubav nije dovoljna“ – svi tu frazu vole rabiti u svemu i svačemu, ali vrlo je nejasna jer obuhvaća toliko toga: naklonost, srdačnost, nježnost, brižnost, suosjećanje, identifikaciju, očekivanja, potrebu, odricanje, odvajanje… Ništa u našem društvu ne traži veličanje ljubavi gorljivije nego što ga traže odnosi roditelji-djeca, a osobito odnos majke sa svojom djecom. Jer, majčinska ljubav nije neupitna vrijednost. Više ljubavi ili ljubav drukčija od one kakvu žele djeca može imati iste patološke posljedice kao i nedostatna ljubav.

POVRŠNE TEZE O MAJKAMA

Često se pojavljuju blogovi koji šire tezu da su majke koje rade bolje od onih koje ostaju s djecom

Danas kao već „odrasla i zrela“ majka troje dobrih, dragih, odgovornih i samostalnih ljudi (još uvijek moje troje djece) mogu samo zaključiti da mi je žao što nisam s njima dok su bili mali provodila još više vremena i svjesnije radila na odnosu u sretnijem zajedništvu. Nisam, jer tada to nisam dovoljno osvijestila. Nisam imala dovoljno iskustva, znanja i strpljenja. Zato sada u miru i zadovoljstvu čekam unuke. S njima ću to uvelike nadoknaditi.

U zadnje vrijeme često čitam blog postove i objave na temu jesu li majke koje rade bolje majke od onih koje ostaju doma s djecom. Doslovno sam alergična na tako površne zaključke i teze. Uvjerena sam da u Hrvatskoj ovih drugih ima sigurno u manjem broju od prvih. Iz toga bi se moglo zaključiti da u Hrvatskoj skoro pa nema loših majki. Sve su dobre zato što rade, a sve su loše zato što su doma s djecom pa su zbog toga sigurno frustrirane i nezadovoljne. Ili sam ja to nešto krivo zaključila?

Ono što je još napornije da o tome pišu žene koje još nisu niti rodile, ili one koje imaju tek rođenu djecu, pa već par mjeseci nakon rođenja djeteta rade 100 na sat i tješe se da su samim tim i bolje majke, ili one koje imaju malu djecu koja još nisu stasala u odrasle ljude. Mislim da one nikako još nisu u poziciji donositi takve i slične zaključke. Kakva će biti djeca majki i očeva koji su u prvim godinama djetetova života ganjali karijere i koji su dnevno provodili jedva koji sat s djetetom, to će se tek vidjeti. Nikako ne zastupam takve generalne poruke i preporuke mladim majkama.

Majke koje ostaju doma s djecom nisu zato lošije majke, kako se to nerijetko hoće prikazati. Čini mi se da se tim argumentom vrlo često žele utješiti mlade majke koje nakon par mjeseci djetetova života jure na posao, glume da nisu rodile, boje se da će nešto propustiti u karijeri, poslu ili napredovanju i žele pokazati da je to poželjniji model majčinstva…

Zašto ovo pišem? Pa, zato jer sam izritirana tom površnom podjelom i olakom karakterizacijom loših majki tj. onih žena koje ne rade i koje ostaju doma da bi bile uz djecu do neke njihove dobi. Odmah ću vam reći da danas iz pozicije majke već poodmakle dobi smatram da je važno da je dijete do treće godine života što više uz majku (i naravno uz oca, ali to nije tema ovog teksta). To je nenadoknadivo vrijeme koje se olako propušta. Naravno da ne mislim da bi sve majke trebale čim rode dati otkaz i ostati doma s djecom. Ni slučajno. To nisam učinila niti ja. Govorim samo da majke koje ostaju doma s djecom i pri tom su majke i domaćice nisu zbog toga nimalo lošije majke kako se to hoće prikazati. Čini mi se da se tim argumentom vrlo često žele utješiti one mlade majke koje već nakon prvih par mjeseci djetetova života jure na posao, rade i po osam sati dnevno, glume kao da nisu rodile i da mogu sve to u jednom danu bez problema shendlati, boje se da će nešto propustiti u karijeri, poslu ili napredovanju i na taj način žele pokazati kako je to poželjniji model majčinstva. S time se ne slažem. Ništa što je ekstremno nije dobro. To me je život do danas itekako naučio.

Mlade majke koje jure na posao već nekoliko mjeseci nakon poroda tješe se tezom da su majke koje ostaju kod kuće frustrirane i zbog toga nanose štetu svome djetetu

NAMETNUTA ISKLJUČIVOST

Svaka se žena, kad postane majka, suočava s dva proturječna modela svoje funkcije – ili majka ili žena. Ili poveznica u obitelji ili jedinka obdarena specifičnom osobnošću; ili ovisna ili samostalna, ili dostojna poštovanja ili poželjna; ili predana drugima ili posvećena „trajnom programu vlastitog usavršavanja“. Ili prokreativna ili kreativna. Majka i žena mogu postojati istovremeno. Bira li neka od nas da u potpunosti bude samo majka ili samo žena? Stvar je samo u tome da li neke žene između ta dva pola zauzimaju središnju poziciju ili točnije uspijevaju usklađivati svoju poziciju ovisno o životnim razdobljima. Mnoge se i protiv svoje volje nađu na jednoj ili na drugoj strani ove podjele. Ili su više majke nego žene, ili su više žene nego majke. Zato niti jedne niti druge nisu automatski lošije.

Što je s majkama koje od rođenja svoje djece pretjeruju u roditeljskoj ljubavi toliko da prelazi u patologiju? Što je s onim majkama koje razlog svog postojanja vide u simbiozi s djetetom? Što je s onim majkama koje stvaraju projekciju roditelja na dijete čiji se talenti ne iskorištavaju da bi se razvile njegove vlastite mogućnosti, nego da bi se zadovoljile potrebe za nagradom jednog ili oboje roditelja? Što je sa stvaranjem fenomena „djeteta kralja“ koje svrgava s prijestolja sve oko sebe uključujući i oca? Zar to danas nije najrašireniji oblik roditeljstva? I to baš kod majki koje rade. Što kad majke previše investiraju u svoje dijete uz pomanjkanje stvarne ljubavi.

Misli se da su majke koje ne rade frustrirane i nerealizirane pa su stoga lošije. A što je s onima koje rade osam do deset sati dnevno i dolaze kući potpuno iscijeđene i frustrirane?

A što je s onim majkama koje su više žene nego majke? Onima kojima majčinstvo nije jača strana jer one su jednostavno stalno zaokupljene nečim svojim, nekom svojom strašću ili poslom? Zar su te žene zaista bolje majke? Ima i majki koje su opsjednute društvenim položajem kojima je odjeća, nakit ukrašavanje kuće, održavanje veza ili humanitarni rad važniji od njihove djece. Djeca su tu samo da se pokazuju u najljepšem svjetlu kad treba pokazati sjaj obiteljskog života, no u stvarnom životu povjeravaju se dadiljama, bakama i djedovima ili nekom trećem. Isto tako što je s majkama koje su više ljubavnice nego majke. Dakle što hoću reći? Da ne možemo raditi podjelu na dobre i loše majke po ključu jesu li majke odlučile ostati s djecom kod kuće i biti domaćice ili početi raditi i ne biti uz dijete 80 posto svog vremena. To baš nema nikakve veze. Postoje i dobre i loše među jednima i drugima.

Misli se da su majke koje ne rade frustrirane i nerealizirane pa su stoga lošije majke. A što je s onim majkama koje rade po osam do deset sati dnevno i dolaze doma potpuno iscijeđene i frustrirane?

1 komentar

  1. Odličan tekst. Kao majka troje djece, koja “ne radi” od rođenja najstarijeg djeteta, često se susrećem s omalovažavanjem moje uloge u društvu. Kao da zbog toga što nisam zaposlena, manje vrijedim ili manje doprinosim društvu. Naucila sam ne obraćati pažnju na takve komentare…najveća nagrada za moj trud i rad je zahvalnost i poštovanje od strane supruga i djece.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here