Književnica Sonja Zubović žena je 50+ i za ocjenu 5+. Ljubav prema poeziji i materinjem jeziku motivira je da stalno osmišljava nove načine njihova očuvanja i predstavljanja

Pjesnikinja Sonja Zubović ne dopušta da poezija umre, zamre, nestane, da je odvoje, udalje od publike… U vremenu u kojemu se živi brzo čini se da za liriku nema vremena. No, Sonja, prava žena 50+, puna motivacije, volje i energije, ne pristaje na takav stav. To su zablude, ljudima trebaju pjesme, s njima se slavilo, uz njih se odlazilo s ovoga svijeta. Izato ulaže puno truda da se to ne dogodi, a “instrumenti” u njezinim rukama su udruga Tekston i projekt Poezija to go. O svojim projektima i motivima govori za naš i vaš portal One nastupaju.

Prošle su dvije godine otkako ste pokrenuli projekt zanimljiva imena Poezija to go. Budući da pjesme nisu kava koja se može uliti u kartonsku čašu i ponijeti, kako se to poezija nosi sa sobom? O čemu je riječ? 

Misao vodilja ovoga projekta je potaknuti mlade i sve koji se tako osjećaju da čitaju poeziju. Profil Poezija to go na Facebooku, koji vodim i kreiram, ima vidljivost od 2.000 do čak 20.000 pregleda dnevno. U fizičkim okvirima to znači da u nekim danima profil posvećen poeziji posjeti grad veličine Požege. Nije li to divno! Toliko ljudi vidi svaku pjesmu koju stavim na profil Poezija to go, a to doista nije malo. I dokazuje da ljudi vole i trebaju poeziju. Uz digitalnu promidžbu poezije, povremeno organiziram i društvene događaje, odnosno Druženja s pjesnicima. Gostuju uvijek etablirani pjesnički autori te glazbeni gosti ili gosti iz javnog života, koji svojim pozitivnim javnim autoritetom podržavaju poeziju. Tako su do sada gostovali Luka Bulić, Baby Dooks, Goran Gorše, Miljenko Cvitković Minja…

Rekli ste da je vaš projekt namijenjen u prvom redu mladim ljudima, đacima koji nemaju više toliko doticaja s poezijom. Značili to da starije generacije ne vode računa o tome da mlade upoznaju s bogatim nasljeđem koje imamo? I zbog čega je tako?

Uvriježeno je mišljenje da mlade poezija baš ne zanima. Zato je bilo potrebno srušiti i određene predrasude, jer ne treba uvijek vjerovati u uvriježena mišljenja. Slušala sam intuiciju i nisam pogriješila. Mladi vole poeziju samo je trebalo otkloniti predrasude i približiti je suvremenim mladim ljudima na pravi način. Mogu čak reći da je poezija ovim projektom dobila sasvim novu razvojnu šansu u društvu. Digitalna komunikacija daje nove prilike za upoznavanje mladih s poezijom. Prisutnost poezije na internetu mora biti živa i dnevno prisutna. Pitate me za starije generacije vode li dovoljno računa o tome da mlade upoznaju s nasljeđem. Realna je činjenica da su ljudi uglavnom usredotočeni na sebe i svoju egzistenciju. Vjerojatno se zato malo stižu baviti popravljanjem svega oko nas što bismo trebali popraviti. Nemojte me shvatiti krivo, ali doista u tome ima puno istine. Vremena su složena i zahtjevna. Osobno, držim se prokušane recepture – dajem sve od sebe u segmentu u kojem mogu ostvariti određeni boljitak. Pišem zato jer želim pomoći djeci u odrastanju. Ukoliko nemam tu nit vodilju, uopće nisam motivirana da se pomaknem s mjesta. Poezija je moja ljubav i moja strast. Zaljubljena sam u materinji jezik i mislim da se moramo potruditi da ga sačuvamo. Čini mi se kao da nikad nije bilo potrebno toliko voljeti svoj jezik i svoju kulturu kao sada.

Uvriježeno je mišljenje da mlade poezija baš ne zanima. Zato je bilo potrebno srušiti i određene predrasude, jer ne treba uvijek vjerovati u uvriježena mišljenja. Slušala sam svoju intuiciju i nisam pogriješila. Mladi vole poeziju, samo im je treba približiti na suvremen način

Je li poezija zanemarena u školama? Osjećate li se vi pjesnikinje i pjesnici frustrirani zbog tretmana poezije?

Ne bih ulazila u prosudbe o odgojno obrazovnom procesu, ali puno toga je potrebno mijenjati na bolje. Dugi niz godina putujem po Hrvatskoj i sudjelujem na književnim susretima. Moja knjiga “Kako se gleda abeceda” već je više od 20 godina u lektiri. Na svakom književnom susretu provjeravam znaju li djeca pjesmice. Rezultati su poražavajući u 80 posto situacija. Djeca znaju songove na engleskom jeziku, a tek tu i tamo poneko dijete zna jednu ili dvije pjesmice. Budući da, kao i u svemu, tako i u ovome području sve ovisi o ljudima, sve ovisi o angažmanu učiteljica i učitelja. Svako zdravo djetinjstvo mora imati svoje dječje pjesništvo. Bakice u staračkim domovima, sve redom, znaju poneku brojalicu ili pjesmicu iz svog djetinjstva. Otkad je svijeta i vijeka, nikad se nitko nije ni rodio ni svetkovao ni pirovao bez pjesama. Mi smo malen narod koji bi morao jako njegovati svoj jezik i odgajati djecu u ljubavi prema njemu. Poezija je laboratorij jezika, a jezik je nukleus nacionalnog identiteta.

Poezija je moja ljubav i moja strast. Zaljubljena sam u materinji jezik i mislim da se moramo potruditi da ga sačuvamo. Mi smo malen narod koji bi morao jako njegovati svoj jezik i odgajati djecu u ljubavi prema njemu. Poezija je laboratorij jezika, a jezik je nukleus nacionalnog identiteta

Kako mladi ljudi reagiraju na vaše pjesničke projekte? Imate li osjećaj da “odnose” pjesme sa sobom kući?

Reakcije su vrlo pozitivne. Druženja s pjesnicima uživo organiziram u prostorima koji su bliski mladima, slušam savjete i preporuke gimnazijalaca i studenata… Ponekad se dogodi korak do koraka – provalija, a ponekad korak do koraka – planina. Važna je kontinuirana prisutnost i anuliranje stereotipije. Svaki put mora biti drugačije i pomalo nepredvidivo. Kolažiranje digitalnih postova je također nepredvidivo. Mladi vole dinamička iznenađenja, a poezija zahtijeva i specifičnu vrstu koncentracije, pa treba osjetljivo pristupati svakom pojedinom programu. Poezija kao sublimirana emocija i misao u određenom božanskom poretku riječi, kao što kaže čuveni ruski pjesnik Jevgenij Jevtušenko, dolazi svakako do duše čitatelja. Pokazatelji nisu mjerljivi u tržišnim kondicijama. Promet je promet, a domet je domet. Svaki puta do sada za sva druženja uživo projekt Poezija to go podržao je Radio 101. Na tome sam im beskrajno zahvalna. Puno mladih ljudi se javlja zahvaljujući upravo toj potpori. U okviru projekta pokrenut je i nagradni natječaj „Živjela pjesnička sloboda“, u rujnu će biti raspisan za 2017. godinu. Od jeseni će također zaživjeti još neki novi oblici druženja s poezijom…

Osim po Hrvatskoj, Sonja Zubović organizira pjesnička druženja i s djecom hrvatskih iseljenika. Ova je fotografija nastala 2016. s jednog takvog druženja u dopunskoj hrvatskoj školi u Mainzu i Offenbachu

Čitaju li ljudi danas pjesme?

Mislim da čitaju, i mislim da ih žele i čitati i slušati. Treba samo imati mjeru u svemu. Poezija je specifična i ne smije se potencijalne poetske obožavatelje odbiti od poezije tako da ih se izgnjavi kao, na primjer, sjetimo se lika Rudimira Bombardirovića Čajkovskog iz Registrature..

Ljudi žele i čitati i slušati poeziju, samo im je treba približiti na pravi način…, kaže Sonja Zubović

Sudjelujete i u jednom ljetnom pjesničkom projektu. Upravo se pakirate na zanimljivo i posebno putovanje brodom po Jadranu. O čemu se radi?

Silno se veselim saudjelovanju na ovogodišnjem programu Brod kulture i gastronomije. Naime, projekt Poezija to go ove godine bit će predstavljen i u okviru programa Broda kulture. Poezija je svakako hrana za dušu i treba je posebno njegovati i čuvati. Kako svijet ostaje na mladima i djeci, njima treba biti posvećena naročita pozornost. Vodit ću radionicu kreativnog stvaranja – Kuhajmo stihove zajedno – Poezija to go. Brod kreće 29. srpnja iz Makarske. Pitali su me što ću u okviru ovog putovanja raditi s djecom. Kako odgovoriti na tako jednostavno pitanje u nekoliko rečenica? U jednom velikom kotlu od igre, bit će puno raznih riječi, misli, ljubavnih izjava, sjajnih zvijezda s neba do onih morskih zvijezda s dna mora… pa ćemo preko kuhače uz fine mirise slagati pjesme ili ćemo ih zakuhati na vreloj mašti, posoliti smijehom i servirati ih kao svečani banket iz bajke… Možda skuhamo i juhu sa slovima za kapetana maštobroda… Dođite! Pratite nas na društvenim mrežama i bacite parangale na stihove , a ono što ulovite pišite, slikajte, javite… Poezija to go, veselimo se zajedno

Žene od pera – Ivana Šojat, Sonja Zubović, Lana Derkač, Silvija Šesto i Cvijeta Grljak

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here