Mladenka Šarić ([email protected])

Nakon vatrene stihije Dalmacija ostaje spaljena zemlja. Požari bukte već tri dana, a državni vrh tek danas stiže na vatrenu bojišnicu, i to kako bi konstatirali da je sve pod kontrolom, da nije bilo razloga za paniku, da nije bilo potrebe tražiti međunarodnu pomoć… Premijer Plenković napokon jutros stiže i Split i hrabro predsjedava Kriznome stožeru, poručujući kako su požari zanimljivi i kako se iz toga mora izvući pouka.

Predsjednica KGK, pak, poručuje da prekida boravak u Austriji i dolazi u Split. U trenutku dok pišem ovaj tekst još nije stigla. Potpredsjednik Hrvatskog sabora, koji se diči titulom akademika i nekakvog viteza, Željko Reiner jutros oko devet sati tweeta kako je s “tugom i bolom primio vijest da u dijelovima Dalmacije posljednja dva dana odvija drama s vatrenom stihijom…” Zbog ove bi mu poruke trebalo oduzeti obje! Jer u njoj nema ništa časno! Samo neosjetljivost i potpuni izostanak inteligencija. A ja ne mogu da ne upitam: “Kad ste to, k vragu, u kojem ste to trenutku opijenosti svojom percepcijom moći zaboravili biti ljudi?”

Iako ni premijer ni predsjednica ne bi utišali buru koja je gonila požar na sve strane, iako ne bi spasili čovjeka kojemu je srce stalo kad mu je izgorjela kuća, iako ne bi mogli dignuti kanadere koje je snaga vjetra prizemljila, morali su jučer biti u Dalmaciji! Jučer, a ne danas!  Vrhunac bitke s vatrom bio je jučer… morali ste biti ondje jer to je vaša zemlja, to su vaši ljudi, to su vaše kuće, to su vaše masline, to su vaši borovi… I vaša je obveza da budete tu s njima kad je vatra, a ne kad sve prođe…

Iako ni premijer ni predsjednica ne bi utišali buru koja je jučer gonila požar na sve strane, iako ne bi spasili čovjeka kojemu je srce stalo kad mu je izgorjela kuća, iako ne bi mogli dignuti kanadere koje je snaga vjetra prizemljila, morali su jučer biti u Dalmaciji! Jučer, a ne danas! Danas je kasno! Vrhunac bitke s vatrom bio je jučer… I morali ste biti ondje jer to je vaša zemlja, to su vaši ljudi, to su vaše kuće, to su vaše masline, to su vaši borovi… I vaša je obveza da budete tu s njima kad je vatra, a ne kad sve prođe.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i premijer Andrej Plenković

PRIJATELJI I ONI DRUGI

Nesreća pokazuje tko ti je prijatelj. Kako u životu čovjeka, tako i u katastrofama koje zadese jednu zemlju regiju, grad, selo… Pripadnici Torcide prijatelji su svim ljudima koji su se našli u nevolji. Pripadnici Bad Blue Boysa prijatelji su “torcidašima” i Dalmatincima, jer dođoše i nepozvani dati ruku i držati crijevo s vodom. Brojni nepoznati ljudi prijatelji su unesrećenima, jer su otvorili vrata svojih domova onima kojima bude trebao krevet i krov. Prijatelji su dalmatinski gosti koji nisu pobjegli, nego su u ruke uzeli kante i branili kuće… Ljudi koji nas uvjeravaju da je sve bilo u redu, kojima smo mi dali povjerenje da vode ovu zemlju, koji šalju poruke o svojoj tuzi i boli zbog informacija o Dalmaciji u plamenu… – ti ljudi nisu prijatelji, sigurno ne oni koji dolaze u nevolji.

Zašto je bilo važno da premijer i predsjednica budu dolje u najtežim trenucima? Naravno, ne zato da bi stavili brentače s 20 litara vode na leđa. Bilo je važno zato što je poruka zajedništva u tragediji izvor dodatne snage. Zato što je ljudima važno da vide one koji vode zemlju kako s njima gutaju dim, prže se na paklenom odsjaju vatre, sagledavaju situaciju na terenu, drže stvari pod kontrolom… Jučer, dok je Dalmacija gorjela, Hrvatska kao da nije imala ni premijera ni predsjednicu. A kad pogledamo kako stvari stoje u opremanju i jačanju vatrogastva, reklo bi se da već godinama nemamo vlast koja shvaća njihovu važnost.

POVLAČENJE ZA NOS FLOSKULAMA

Za dvije plaće, ukupno oko 30.000 kuna, koje će svaki saborski zastupnik dobiti tijekom ljeta dok je na odmoru jedan vatrogasac radi pet-šest mjeseci. E, pa ako im već ne možete/nećete/ne želite dati veće plaće, pobrinite se barem da imaju kvalitetnu opremu, kupite tih 300 vatrogasnih vozila koja su im potrebna, popravite onaj kanader koji već dugo stoji onesposobljen u zračnoj luci… Nemojte nas vući za nos floskulama o strategiji Domovinske i neznamkakvesvene sigurnosti, a onda ljudi izlaze na teren, boriti se sa stihijom bez odgovarajuće opreme.

Ne treba sumnjati da je čitavo hrvatsko vatrogastvo bilo spremno i jučer i prekjučer ići u Dalmaciju gasiti požare. No, nitko ih nije poslao. Vatrogasci iz DVD-a Supetar na otoku Braču sami su sebi platili karte za trajekt i krenuli na obalu pomoći kolegama. Je li to organiziran sustav? Nemojte pričati da jest! Znate li koliko je apsurdno zvučala informacija kako 400 vatrogasaca i 100 vojnika gasi 12 požara? Hej, 500 ljudi protiv vatrene stihije! I pomažu im lokalni momci, cure, muškarci i žene u bermudama i majicama kratkih rukava… Nemojte nam govoriti o tome da postoji sustav, jer požari u Dalmaciji nisu od jučer, a pogode nas uvijek kao da je prvi put. Zapravo, sustav postoji, ali očito ga se ne aktivira pravodobno i u pravoj mjeri. Hoće li netko za to odgovarati? Znamo li kako funkcionira naša politika, neće, jer u njoj, nažalost, postoji latentni manjak osjećaja za političku odgovornost i golemi višak samodopadnosti kojom se odvajaju od stvarnog svijeta.

 

1 komentar

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here