Marija Schaible Turčić, Fellbach, Njemačka

Kad sam u prošloj kolumni pisala o tome jesu li svekrva i snaha vječne (ne)prijateljice i koliko je kompleksan taj odnos, koliko zahtijeva truda i razumijevanja s obje strane, izazvalo je to razne komentare. Ali, prevladavali su oni u kojima su čitateljice tvrdile da je pitanje pretjerano, da dvojba o prijateljicama i neprijateljicama ne postoji i da je normalno da se majke sklone s puta svojoj djeci (u ovom slučaju sinovima). No, možemo mi nastojati umanjiti važnost koju može imati konflikt između dvije osobnosti i dvije pozicije, koji postoji barem na početku (možda i kasnije, ovisi o osobama), ali život je jednostavno – život. I on piše svoju priču.

PITANJA I DVOJBE

Na nama je da razumijemo i trudimo se promijeniti, u prvom redu kod sebe ono što ne valja. I tako olakšati svima koje se u tom odnosu nalaze da dišu lako i bez “knedle” u grlu.

Snaha i svekrva mogu imati divan, pun odnos, ali je potrebno da se u početku oko toga potrude svi, uključujući i mušku stranu, dakle, muža jedne i sina druge… No, trud se isplati svima…  (Foto: Pixabay.com)

Dakle, kad razmišljamo od odnosu svekrve i snahe, stalno se vrtimo oko pitanja svodi li se sve na nadmetanje oko jednog muškarca. Muškarca koji je jednoj sin, a drugoj muž. Ne pita li se majka s pravom: “Što je ostalo od mene i što sam ja sad?” Istovremeno, i mlada se supruga s punim pravom pita: “Gdje sam ja u toj priči, koje je moje mjesto?” Nisu li oba pitanja prirodna i opravdana, bez obzira jesmo li mi, kao žene koje su jednom bile u jednoj, a sad su možda u drugoj ulozi, spremne priznati to u prvom redu same sebi?

KAD POSEGNEMO ZA MANIPULACIJOM

I supruga i majka imaju svoju ulogu. Te se uloge podrazumijevaju. No, kako ih koristimo? Manipuliramo li njima? Kad pribjegavamo istaknuti “ja sam mu majka”, odnosno “ja sam mu supruga”? Svjesno ili ne, ali to u pravilu činimo svaki put kad smatramo da je to potrebno i da na taj način moramo tražiti neko svoje pravo. Majka će istaknuti svoju poziciju da pokuša privući sinovu pažnju ili zato što misli da će joj to pomoći da zadrži bliskost s njime, koji se u tom trenutku, što je logično i prirodno, koncentrira na svoju mladu ženu. Možda je ranije bila naviknuta  na to da od sina dobiva nježnost, iskazan kroz neočekivani buket cvijeća ili pomoć u nekom kućanskom poslu. Ističući svoju ulogu majke, odnosno ukazujući mu “ja sam ti majka”, ona želi zadržati barem djelić stanja na koje je navikla u odnosu sa sinom.

I supruga i majka imaju svoju ulogu. Te se uloge podrazumijevaju. No, kako ih koristimo? Manipuliramo li njima? Kada pribjegavamo istaknuti “ja sam mu majka”, odnosno “ja sam mu supruga”? Svjesno ili ne, to u pravilu činimo kad smatramo da je to potrebno JER TRAŽIMO NEKO SVOJE PRAVO…

Istodobno, žena također želi i očekuje muževu pažnju, nježnost, pomoć… Ističući “ja sam ti žena” poručuje da je tu, da je on dio njezina svijeta i ona njegova, da želi biti uvijek u njegovu pogledu. I eto nas usred natjecanja, u kojemu profitira taj muškarac (sin i muž) za čiju se naklonost natječemo.

Pri tome je svejedno primjećuje li on to “nadmetanje” ili ga ignorira, ili se trudi istodobno zadovoljiti i suprugu i majku. O toj temi rijetko govorimo i mi žene, a muškarci gotovo uopće. Složen je to odnos, a kad je riječ o emocijama muškarac najradije taj teren prepušta ženama. I ne miješaju se ako ih situacija ne dotjera do zida. Iz života znamo da će najradije reći “one opet neto kompliciraju”, “opet vide probleme gdje ih nema” ili će, ako je primitivniji, svojim dečkima dobaciti “opet se kobile grizu…” No, koliko odnos svekrve i snahe jet problem i odgovornost muškarca koji je u središtu? Naravno da snosi odgovornost za svoje ponašanje i pomoć pri oblikovanju odnosa između svoje majke i svoje žene. Drugo je pitanje shvaća li on to ozbiljno. A treba bi shvaćati, jer bi pokazivanjem pažnje majci i dalje dao osjećaj da do znanja da joj je privržen, da je cijeni i voli. Time bi stvarao plodno tlo za razumijevanje između svoje supruge i majke. Kako ženi iskazati pažnju, vjerujem da nije potrebno savjetovati. No, mora paziti da iskazivanjem pažnje majci ne stvori osjećaj zapostavljenosti kod supruge.

TAJNA JE U ZAUZIMANJU JEDNE ŽENE ZA DRUGU

Neki to rade dobro intuitivno, ali mnogima je potrebna dodatna riječ. Obje žene tada se pretvaraju u učiteljice, koje moraju strpljivo objašnjavati sve dimenzije tog odnosa i kako se njemu postaviti u tome. Mi Žene se takvog posla primamo kada shvatimo da je za nas koristan i da donosi pozitivne rezultate. Posao na održavanju dobrih odnosa u tom trokutu svodi se na skretanje njegove pozornosti na to da onoj drugoj treba iskazati pažnju. Majke i supruge, odnosno svekrve i snahe moraju imati razumijevanja i pokazivati toleranciju, kako bi mogle napraviti taj dio osjetljiva posla stvaranja ravnoteže. One koje dobivaju pažnju koja im je potrebna, zahvaljujući savjetima koje je ona druga dala sinu ili mužu, neće biti napeta i neće imati potrebu boriti se izvlačenjem svoje uloge “ja sam tvoja žena” ili “ja sam tvoja majka” kao zadnjeg argumenta.

Neki će se možda čuditi izrazu “predaja sina” i “preuzimanje muškarca”, što je razumljivo. Rijetko se o tome razmišlja i govori, iako svi znamo za ritual kojim otac tradicionalno predaje kćer zetu. Otkuda uopće razlika u tretiranju kćeri i sina? Zašto otac kćer svečano predaje zetu, a majka sina snahi samo u iznimno rijetkim obiteljima? Važno je za sve tri osobe u trokutu, da se spomenuto “preuzimanje muškarca” od majke treba odvijati odavanjem priznanja majci, priznavanjem njezine uloge u dosadašnjem sinovu životu.

Kad “prepušta” sina majci je važno da njezina uloga bude cijenjena, odnosno da joj se oda priznanje što je odgojila tako dobrog čovjeka… (Foto: Pixabay.com)

Prilikom otpuštanja sina u brak, dakle “predaje” sina snahi, majka će (svjesno ili  nesvjesno) zauzeti  jedno od dva moguća gledišta. Prvo je, ako je majka prihvatila snahu, onda će nadalje razmišljati “njezin muž je moj sin” i bez traume se ga “skinuti s brige”. Drugo je, ako majka nije prihvatila snahu, njezin će stav biti “moj sin je njezin muž” i dalje će osjećati odgovornost da se brine za njega, kao i za njegovu ženu, djecu, da zauzima prostor… Radi se, dakle, o dva različita gledišta, koja imaju različite posljedice. Dakle, ženidba sina zahtijeva određene pripreme i rad na sebi, koji će se u budućnosti isplatiti na više načina.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here