Alis Marić, nekad menadžerica, a danas utemeljiteljica bloga i Facebook stranice Čitaj knjigu,  koje prati više od 300.000 ljudi, poručuje: “Otkaz nije kraj, on može biti novi početak…”

U 49. godini života, nakon 22 godine rada u raznim internacionalnim i hrvatskim tvrtkama, u kojima sam velik dio karijere provela na rukovodećim pozicijama sam se doslovno i fizički razboljela. Dok sam ležala u krevetu u stravičnim bolovima u gornjem dijelu leđa saznala sam da je moj tadašnji šef završio u zatvoru. Već nakon par dana dobila sam telefonski poziv i obavijest da sam ostala bez posla.

Kad se u pedesetoj godini života prvi puta suočite s riječi „otkaz“, ne možete biti mirni ni zadovoljni, koliko god da je zadnji posao bio stravično stresan i neizdrživ. Na prvu sam osjetila čak i neko olakšanje jer je agonija i farsa završila. Dok sam gradila karijeru godinama sam bila “mobingirana” i to najviše, nažalost, od strane žena. To se ponovilo i na zadnjem poslu. Tako da je u prvom trenutku nastupilo smirenje i zadovoljstvo kad sam dobila obavijest o otkazu. Više neću ujutro odlaziti na posao s knedlom u grlu ni vraćati se uvečer kući plačući, što se vrlo često događalo. No, ubrzo je došlo otrežnjenje i suočavanje s pravim stanjem stvari. Prvo su me obuzeli strahovi od nesigurnosti i činjenice da sam prvi puta nakon 22 godine uspješne karijere, urednih i dobrih mjesečnih primanja, službenog auta, službenog mobitela, putovanja i svega što vam nudi osigurana egzistencija, ostala bez primanja. Grozan osjećaj. Paralizirajući. Jer uskoro neću imati ni kune u džepu.

TITULA – NEZAPOSLENA

Prvo sam obavila sve potrebne formalnosti i prijavila se na burzu rada. Kao diplomirana pravnica, sljedećih godinu dana, morala sam se svakih mjesec dana uredno javljati na šalteru Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Niti dan danas mi nije jasna njihova uloga. Samo znam da je tamo radilo previše ljudi koji se motaju po hodnicima i ne koriste nikome. Meni nisu dali niti jedan koristan savjet, nisu me uputili niti na jedno potencijalno radno mjesto. Nisu bili ni od kakve koristi. Samo sam dobila novu titulu, prvu takvu u mom životu – „nezaposlena“.

Izludilo me to besmisleno pojavljivanje u Zavodu za zapošljavanje. Glupa formalnost koja vam samo oduzima živce i novac za parking. Izludila me i moja nova titula. Ja sam sve bila, samo ne nezaposlena. Kod kuće sam itekako imala posla. Kuća i kuhanje je sada palo na moja leđa. Imala sam još uvijek dvoje djece i supruga o kojima sam se svakodnevno brinula, a preuzimala sam i neke druge nove manje poslove. Kako me se može etiketirati nezaposlenom.

javljala sam se na mnoge oglase, ali, Čim bi poslodavac vidio koliko imam godina, nisam više dolazila u obzir. Kod jednog uvaženog velikog hotelskog lanca došla sam čak na finalni razgovor za posao, ali se predsjednik uprave ipak odlučio za mlađu i manje zahtjevnu kandidatkinju. Naime, ja nisam odustajala od svojih uvjeta

Redovno sam pregledavala sve portale i oglasnike za traženje posla. Javljala sam se na sve oglase koji su odgovarali mom radnom iskustvu i vještinama, ali slijedile su samo odbijenice. Čim je poslodavac vidio koliko imam godina, nisam više dolazila u obzir. Kod jednog uvaženog velikog hotelskog lanca sam čak došla na finalni razgovor za posao, ali se predsjednik uprave ipak odlučio za mlađu, atraktivniju i manje zahtjevnu kandidatkinju. Naime, ja nisam odustajala od svojih uvjeta i zahtjeva. Nakon određenog vremena bilo mi je jasno da posao u Hrvatskoj više neću naći. Trebalo je neko vrijeme da se odmorim, posložim prioritete i pokrenem se. Na kraju sam bila sigurna da je otkaz najbolje što mi se dogodilo.

Misli iz knjiga nerijetko imaju snagu da nas usmjere prema putu o  kojemu nismo ni razmišljale

KAKO JE LJUBAV POSTALA POSAO

Knjige su oduvijek bile moja velika ljubav i ispušni ventil. Bilo je logično da ću najprije u knjizi potražiti spas i mir. Svoju strast prema čitanju odlučila sam početi dijeliti na svojoj Facebook stranici Čitaj knjigu i na istoimenom blogu. Danas Čitaj knjigu ima skoro 300.000 pratitelja, dok Instagram stranicu prati 20.000 pratitelja. Svaki blog post u prosjeku ima preko 15.000 pregleda.

Kroz vlastiti pad ubrzo sam shvatila da je to prilika za novi rast. Konačno je došlo vrijeme da se pokrenem u onome u čemu sam najbolja. Za mene su to oduvijek bile knjige i svijet knjiga. Sve je krenulo spontano, bez poslovnog plana, bez kredita, novčanih ulaganja i velikih očekivanja. Vodila me jedino ljubav i strast prema knjigama, knjižarama, knjižnicama, piscima, klasicima i svemu što ima veze s literaturom. Uz ljubav pratila me upornost. Nisam odustajala. Kad radite ono što volite i u čemu ste najbolji, malo vas toga može obeshrabriti. Zanos koji sam počela osjećati radeći nisam više željela izgubiti.

Imala sam i “B” varijantu, jer mi je ponuđen posao u svjetskom hotelskom lancu u Njemačkoj. Činilo mi se logično da odem i živim na dvije adrese, jer bi mi obitelj ostala u Zagrebu. No, kad sam trebala otići, laptop mi je “aterirao” na palac, kost je bila slomljena i tri mjeseca nisam mogla nikuda. Očito je bilo suđeno da se bavim knjigama

Moram vam priznati da sam svo vrijeme imala i “B” varijantu. Naime, dobila sam ponudu za posao u jednom svjetskom hotelskom lancu u Muenchenu ili Salzburgu. Sa odličnim znanjem četiri strana jezika i mojim radnim i životnim iskustvom izvan Hrvatske sam još uvijek bila „dobra prilika“. Razmišljala sam o odlasku u jedan od tih dvaju gradova. Ostavit ću obitelj u Zagrebu i zaputiti se u moju drugu domovinu. Kao dijete sam s majkom živjela 4 godine u Schwarzwaldu gdje sam i završila prva tri razreda osnovne škole. Tako da mi se to činilo logičnom odlukom. Ali zaustavio me je vlastiti laptop koji mi je baš tada „aterirao“ na palac i zaustavio me u mom naumu. Kost u palcu je bila slomljena i 3 mjeseca nisam mogla nikuda.

U prvi čas me uhvatio bijes, potom  tuga, ali vrlo brzo sam shvatila da je tako moralo biti. Nešto me je moralo zaustaviti da ne odem, kao 50.000 Hrvata koji nisu imali drugi izbor. Uvijek vam se jedna vrata s razlogom zatvore da bi se druga mogla otvoriti. Pazite da to prepoznate.  U početku stvaranja bloga i Facebook stranice nisam mislila da će mi ljubav prema knjigama stvoriti novu karijeru od koje danas živim. Pitate se kako? Povezujem knjige s kavom, udobnim namještajem, najvećim hrvatskim brendovima, brojnim izdavačima, modom i naočalama. Bez svih tih proizvoda čitanje je manje atraktivno i poželjno. Statistike pokazuju da takozvani influenceri, odnosno utjecajni pojedinci iz virtualnog svijeta, u očima korisnika imaju zavidan kredibilitet i mogu više utjecati na odluku o kupnji korisnika koji ih prate. Osim s kavom povezala sam knjigu i vino, budući da sam već 5 godina i članica udruge Žene i vino (Women on wine). Sommelierka Jelena Šimić Valentić i ja odaberemo četiri vrhunska vina kao suptilne pratioce četirima posebnim tipovima knjiga.

Već tri godine potvrđujem da je čitanje i dalje IN. Smatram da će knjiga uvijek biti važna i korisna. Čitanje je korisno za čovjekov organizam, koliko i bavljenje sportom. Čitanje je zdravo. To sada govori i struka. Ljudi koji čitaju žive duže, osjećaju se bolje i lakše se nose s životnim problemima.

Osim virtualno, s mojim pratiteljima i čitateljima se družim i uživo. Pokrenula sam brojne projekte i aktivnosti o kojima se piše i priča, a koje potiču čitanje. Kao na primjer – Lov na čarobne knjige, Okreni novu stranicu – opskrba zatvorskih knjižnica novim naslovima i organizacija motivacijskih predavanja za zatvorenike, Biblioteka Čitaj knjigu, brojne promocije knjiga hrvatskih autora, opremanje hrvatskih bolnica policama za slobodnu razmjenu knjiga i mnoge druge… Uskoro namjeravam organizirati veću produkciju audio knjiga ali i organizirati čitanje s djecom i odraslima s poteškoćama u razvoju. Neke skupine ljudi u našem društvu su po tom pitanju potpuno zanemarene.

O HRABROSTI UČIM I OD DOKTORICE SREĆE

“Hrabrost na putu sreće” Anite Freimann može pomoći u potrazi za izgubljenim samopouzdanjem

Danas me ničega više nije strah. Već odavno znam da je najvrijednije zdravlje, a sve ostalo je na nama. Znam da je budućnost isključivo u mojim rukama i treba u životu prvenstveno slijediti svoje srce. Teško uspijeva ono u čemu nema srca. To sam spoznala sa svojih 50 godina života. Što znači da nikada nije kasno. U tome su mi itekako pomogle knjige. Zato čitajte knjige, pogotovo one koje vam pokazuju put u vašim životnim traženjima. Jedna takva knjiga (a vjerujte ima ih na stotine) mi je prije mjesec dana došla u ruke. Odmah sam je prigrlila, jer knjige vam u život dolaze kao i ljudi. Onda kada ih najviše trebate. Poslala mi ju je Doktorica sreće. Da dobro ste pročitali. Radi se o mladoj, zgodnoj ženi Aniti Freimann, koja je docentica na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Doktorirala je na ekonomiji sreće koja se bavi blagostanjem, indeksima sreće i onime što država može napraviti u svrhu povećanja kvalitete života, stavljajući pri tome naglasak na lokalizaciju ekonomskih aktivnosti. Znanstveno povećanje blagostanja vidi kao ultimativni ekonomski cilj. Privatno želi promijeniti svijet, pa stoga najviše mijenja sebe. Iako je 21 godinu mlađa od mene, u tome smo jednake. I ja želim promijeniti svijet mijenjajući u prvom redu sebe. U protekle tri godine u tome i uspijevam.

Vrlo često čovjek želi sreću, ali nije spreman raditi na njoj… Vrlo često u traganju za srećom ispriječi nam se vlastita taština

Anitina knjiga „Hrabrost na putu sreće“ ohrabrit će vas na putu stvaranja sretnijeg života. U 12 izazova po kojima je ova knjiga koncipirana, od kojih se neka bave vašim umom, neka vašim srcem, ali i duhom i tijelom, navest će vas da razmislite o svome životu, o tome kamo idete i kako želite živjeti. Mini izazovi pomoći će vam da se suočite sa strahom, da proširite vidike i pripremiti vas da napustite zone komfora u kojima živite svoje uobičajene živote i u kojima se krećete samo dobro uhodanim stazama. Sviđa mi se što Anita u knjizi prepričava isključivo svoje životno iskustvo. Knjiga će vas svakom stranicom navesti na razmišljanje, propitivanje svega naučenog, proširivanja kruga spoznaje i postavljanje pravih pitanja. Pokazat će vam u kojoj ste mjeri spremni preuzeti odgovornost za svoj život i navesti da propitkujete jeste li dovoljno hrabri za sreću…

Ja sam danas najsretnija žena na svijetu. Radim ono što najviše volim, rastem u svom poslu, postajem sve svestranija. Imam spokoj uma i srca, moju obitelj, drage prijatelje, zdravlje i u određenoj mjeri dovoljnu količinu materijalne sigurnosti. Uvjerila sam se da sreća donosi i više novca.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here