Lara Orešković iz starog novinskog papira radi čudesne slike/skulpture

Za većinu nas stari je novinski papir samo smeće koje moramo odnijeti do reciklažnog dvorišta ili kontejnera za papir prije nego što nas zatrpa. No, ne i za umjetničku dušu i likovnu viziju Lare Orešković. U njezinim rukama, stari papir dobiva novi život. Od njega nastaju likovi životinjskih glava na ljudskim tijelima, koji u sebi imaju toliko života da se čini kako će svakog trenutka skočiti s golemog platna i prošetati se ulicom, među nama “normalnima”…

Ona je oduvijek najbolje komunicirala kroz likovni izražaj. Rođena je u Zagrebu, no znatiželjna narav i nemiran istraživački duh odveo ju je u svijet još za studentskih dana. Prvih nekoliko godina provela je u Španjolskoj, Danskoj i Kanadi, a onda se skrasila u Italiji gdje je ostala osamnaest godina.

Jelen s ljudskim tijelom ili čovjek s glavom jelena?

U Bologni se konačno osjeća doma, otvara atelijer-galeriju i razvija vlastitu složenu slikarsku tehniku. Od figurativne faze zašla je i u apstrakciju, no onda ju je njen pogled na svijet odveo u razmišljanja o surealnoj stvarnosti. Uz platno, kist i boje uvijek su joj pri ruci pravi majstorski alati poput bušilice, lemilice, fena, klamerice, plamena… No, platna velikog formata samo su podloga za izradu trodimenzionalnih slika-instalacija satkanih od raznih prirodnih uglavnom recikliranih materijala – papira, tkanina, metala, drva… Za Laru je novinski papir inspirativni medij idealan za kreativni izražaj. Gužva ga, lijepi, modelira skulpture, peče ih i pali. A na izložbama te intrigantne reljefne likovne kompozicije ni po čemu ne odaju tajnu svog nastanka.

Jesmo li po prirodi neljubazni i prijetvorni ili nas okruženje deformira, pitanje je koje se provlači kroz radove Lare Orešković

O Larinoj likovnosti vrlo se suptilno izrazio akademski slikar i profesor Ivan Obsieger koji kaže: Larin likovni izričaj usidren je duboko u intenzivnoj, svjesnoj ili podsvjesnoj emotivnosti, suosjećajnosti i zaljubljenosti u tragičnost svijeta i ljepote. Njenu likovnost kao da je oformila neka primordijalna zakonitost, magmatska sila iz tmastih dubina. Te slike i objekti ni najmanje nisu formalizirani ni izvanjski konstruirani, dizajnirani nego su kao vis major dubokog neprikosnovenog diktata kojem nema prigovora ni zamjerke.
Ono iznutra, skriveno, tajanstveno, nedohvatljivo može jedino u umjetničkom komunicirati epidermom koja tada djeluje kao osmotička membrana!

Za Laru je novinski papir inspirativni medij idealan za kreativni izražaj. Gužva ga, lijepi, modelira skulpture, peče ih i pali. A na izložbama te intrigantne reljefne likovne kompozicije ni po čemu ne odaju tajnu svog nastanka

Zanimljivo je da je s druge strane Lara vrsna dizajnerica, vrlo maštovita, kreativna, racionalna. No u svojim intimnim izričajima kao da je prekoračila Rubikon u emfatično i krenula u nepregledna prostranstva tajni istinske likovnosti gdje mogu navigati samo najsenzibilniji, velike emotivne inteligibilnosti i iskrenosti. Zato su njene slike i objekti toliko sugestivni, prijemčljivi i teško da ikoga ostavljaju ravnodušnim. Na neki način svakog ozbiljnijeg participijenta priziva da se približi objektivnom ili tek subjektivnom osjećanju iskona. To je na koncu svijet istodobno suzdržanog i egzaltiranog suosjećanja biti, istine i ljepote. Ljepote pomalo opore, ali i sugestivne, na specifičan način tople, uzbuđujuće.

Što je čovjek ispod finoga odijela?

Tematski Lara reagira i na okrutnu stvarnost, što je zorno prikazala izložbom zōon zōon politikon: – Jesmo li takvi po prirodi ili nas je deformiralo loše okruženje. Modernim društvom širi se epidemija novih praktičnih vještina s negativnim predznakom: omalovažavanje ljudskog dostojanstva, nepoštivanje rada, nepriznavanje vrijednosti, neodgoj, nepravda, neznanje, nekažnjiva otimačina… Čovjek više nije razumno biće, od animal rationale pretvorio se u animal irationale. Živimo u SF-svijetu gdje nestvarno postaje stvarnost.

Larine radove možete vidjeti na njezin web stranici www.laraoreskovic.com

A akademska slikarica Irena Hodžić kroz zōon zōon politikon Laru vidi ovako: Gledam Titusa, Lara… i … čitam neadaptiranog “The Wolf and the Seven Young Kids”, a Lara kaže: ”To je to …” – direktno u potku razgovora, jer Lara ne čita skraćene verzije, ne googla odgovore, ne prepisuje lektiru, Lara zna. Gledam Laru i čitam neadaptirano zdravlje kreativne snage koja hrpimice prenosi slike onog dragog nam filmića koji svi vidimo kroz poluzatvorene kapke, onog spaljenog osammilimetarskog. Pravedne učiteljice pune dane čarolijom, prozivaju nježno, s elegancijom i sa samouvjerenošću saznanja, psuju u poluglasu i smješkaju se upravo zanosno. Jer su cjelina i jedinstvene baš poput Lare Orešković.

I Larini su radovi obišli svijet, nalaze u SAD-u, Španjolskoj, Kanadi, Danskoj, Engleskoj, Australiji, Japanu, Novom Zelandu, Italiji, Austriji, Njemačkoj i Hrvatskoj, a izlagala je u Bologni, Novari, Rovigu, Trevisu, Miranu -VE (Italija), Karlovcu, Krapini, Zagrebu (HR) i u New Yorku (USA).

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here