Sonja Kožul, bivša regionalna direktorica komunikacija i zaštite okoliša tvrtke Tetra Pak

Potvrdan odgovor na pitanje razvrstavate li kućni otpad, odlika je modernog, urbanog, ekološki osviještenog građanina. Većina je prihvatila tezu kako otpad nije smeće već se radi o sekundarnim sirovinama, koje imaju svoje mjesto u preradi, koju zovemo reciklaža. Dapače, riječ recikliranje postala je toliko popularna da građani za sebe kažu kako recikliraju kad odlažu otpadni papir, staklo, limenke ili plastiku u zasebne kontejnere.

A ona famozna naknada od 50 lipa po boci u međuvremenu je postala mjera socijalne politike, koja manje sretnim građanima omogućuje da iskopaju kakvu bocu iz kontejnera i za nju dobiju naknadu kad je vrate u trgovinu, pa si time pokušaju malo popraviti tanki kućni budžet.

Od 2005. godine, kad smo počeli graditi sustav gospodarenja otpadom, bilo je dovoljno vremena za usvajanje neke od najboljih praksi europskih država. Umjesto toga, izabrali smo „obrati vrhnje“ organizacijom sustava za posebne i vrijedne kategorije otpada, ali smeće svejedno dolazi na naplatu!

PARALELNI SUSTAV ZBRINJAVANJA

Dakle, sustav se fokusirao na najvrijednije komponente otpada, kao što je i otpadna ambalaža, koja se daje reciklažerima na daljnju obradu. Dokaz kako se radi o doista vrijednim sirovinama je podatak Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), koji u svom Izvješću o reviziji za 2014. godinu kaže kako je vrijednost otpadne ambalaže 453,9 milijuna kuna.

Grafički prikaz kante za smeće koju gotovo svi imamo ispred kuća i zgrada u kojima živimo

No, komunalni je otpad ostao izvan onoga što se popularno zove „recikliranje“, pa danas imamo tzv. paralelan sustav. Uvriježio se način naplate odvoza komunalnog otpada po kvadraturi stana ili po broju ukućana. U novije vrijeme svjedočimo neuspjelim pokušajima da se uvede naplata odvoza kućnog smeća po volumenu zakupljenog kontejnera, odnosno – koliko smeća proizvedeš, toliko plaćaš. A sve to stoga što smo ulaskom u EU postali obvezni naplatiti otpad po količini. Pay as you throw ili plati koliko baciš, staro je pravilo, koje smo dosad uspješno izbjegavali.

No, to nije jedina obveza koju smo preuzeli, pa zanemarili. Bez obzira na više ili manje uspješno prikupljanje otpadne ambalaže na razini države, 2015. godine čak 80% miješanog komunalnog otpada odlazi na odlagališta. Samo 16% otpada se reciklira, a 4% se spaljuje, kompostira i privremeno skladišti. Tako, naime, pokazuju podaci Plana za gospodarenja otpadom RH za razdoblje 2017.-2022.

Pay as you throw ili plati koliko baciš, staro je pravilo NAPLATE ODVOZA KOMUNALNOG (KUĆNOG) OTPADA KOJE SE PRIMJENJUJE U ZEMLJAMA EU, A koje smo MI dosad uspješno izbjegavali

Istovremeno, do 2020. godine 50% komunalnog otpada trebalo bi pripremiti za ponovnu obradu i recikliranje. Do 2015. godine mi smo postigli 18%. Također, do 2016. godine trebali smo smanjiti količinu biorazgradivog otpada koja ide na odlagališta na 50% ukupne količine, a do 2020. godine na odlagališta bi trebalo ići samo 35% tog otpada. U izvješću kažu da taj cilj nećemo postići s obzirom na nedostatnu obradu i nisku stopu odvojenog prikupljanja biorazgradivog otpada.

OBVEZE PREUZELI, NISMO NAPRAVILI NIŠTA

Nažalost, odvojenim prikupljanjem priča ne završava, nego tek započinje. Da bismo otpadom mogli gospodariti onako kako smo se obvezali ulaskom u EU i prihvaćanjem istih pravila koja vrijede za sve, nedostaju nam sortirnice u kojima bi se dodatno sortirale pojedine vrste otpada prikupljene zajedno. Primjerice, plastika se sortira na desetak vrsta jer, ne možete zajedno reciklirati prozirni PET i tvrdu plastiku, isto vrijedi za aluminijske i čelične limenke, pa prozirno i obojeno staklo…

Ilegalni deponiji smeća nastaju svuda, u EU se za njihovo toleriranje te za nepostojanje sustavnog zbrinjavanja otpada ko plaćaju visoke kazne. Znaju to Italija, Grčka, Poljska, a mogla bi doznati i Hrvatska

Planom gospodarenja otpadom u RH za razdoblje 2007.-2015., za obradu miješanog komunalnog otpada te ostalog otpada kojeg nije moguće prethodno reciklirati, bila je predviđena izgradnja 13 centara za gospodarenje otpadom. Izgrađena su dva (Kaštijun i Marišćina), u provedbi su još dva (Biljane Donje i Bikarac), u tijeku je priprema dokumentacije za prijavu projekata za EU financiranje za naredna četiri (Piškornica, Babina Gora, Lećevica, Lučino), a priprema dokumentacije za prijavu EU projekata još nije niti započela za idućih pet (Zagreb, Doline, Tarno, Šagulje, Orlovnjak).

Planom gospodarenja otpadom u RH OD 2007.-2015. bila je predviđena izgradnja 13 centara za gospodarenje otpadom. DOSAD SU Izgrađena sAMO dva – Kaštijun i Marišćina

Ukratko, nedostaje infrastruktura na svim razinama, a neispunjavanje zacrtanih ciljeva za sobom povlači plaćanje penala. Možemo samo nagađati koliko, ali ako se zna da je Italija za svoje propuste u obvezi o propisanom skladištenju i uništavanju otpada te zbog nepoštivanja prve presude Europskog suda pravde iz 2007. godine o istom problemu, dužna platiti 40 milijuna eura kazne, a Grčka 10 milijuna eura zbog ilegalnih deponija, ali i dodatnih 14,5 milijuna eura za svakih šest mjeseci za period u kojem deponiji ostanu otvoreni, te Poljska, koju je neispunjavanje obveza koštalo cca 60 tisuća eura dnevno za svaki dan kašnjenja, onda s pouzdanjem možemo očekivati da će kazna boljeti.

Italija za svoje propuste mora platiti 40 milijuna eura kazne, Grčka 10 milijuna eura te još dodatnih 14,5 milijuna eura za svakih šest mjeseci u kojima ilegalni deponiji budu otvoreni, dok je  Poljsku neispunjavanje obveza stajalo cca 60.000 eura dnevno za svaki dan kašnjenja

Bilo je dovoljno vremena za izbjegavanje ovakvog scenarija, ali mi smo izgubili više od 10 dragocjenih godina u kojima smo mogli izgraditi funkcionalan sustav, koji bi se zasnivao na prikupljanju pojedinih vrsta materijala, a ne samo najisplativijih vrsta. U tom periodu mogli smo razviti sortirnice i burze sekundarnih sirovina gdje bi se reciklažeri nadmetali za prikupljene količine, a ne bi ih dobivali preko koncesijskih ugovora, zajedno s poticajima. Postrojenja za obradu bi slijedila. I cijeli bi sustav za građanina, potrošača komunalnih usluga, bio jeftiniji nego što će biti u konačnici.

POTREBNI ČIPIRANI KONTEJNERI

I dok građani u nekim sredinama dokazuju kako su spremni odvajati otpad, lokalna je  samouprava većinom zakazala u organizaciji i pripremi nove infrastrukture. Cilj da svako kućanstvo plati za točnu količinu otpada koju odloži u kontejner za komunalni otpad bit će izazov. Trebat će investirati u nove tzv. čipirane kontejnere, koji bi trebali svakom stanaru omogućiti bilježenje točne količine otpada prilikom odlaganja. Time bi se konačno napustila praksa po kojoj se odvoz komunalnog otpada plaća prema broju prijavljenih stanara u stanu ili još gore, prema kvadraturi stana.

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here