Snježana Mlinarević

Ministar za državnu imovinu i kadroviranje  Goran Marić nema nikakvih problema s ženama.

U aferama i događanjima koje se pletu oko njega u glavnim ulogama su brat i šogor, bivši i sadašnji direktori Podravke Zvonko Mršić i Marin Pucar, šefovi mirovinskih fondova…

Nigdje žene koju je zaposlio preko veze ili mu se netko ulagivao zapošljavajući žensku rodbinu, ne skida glave ženama po firmama niti to može učiniti jer ih nema na popisu. 

ŽENAMA PRISTUP STROGO OGRANIČEN

A i kadrovska križaljka mu sigurno nema ženskih imena, pa i ubuduće neće imati nikakav sukob s ženama. Marić sigurno nije ženomrzac. Zatekao je to što je zatekao i tjera dalje po istom obrascu. Ako bi bilo drugačije, to bi značilo da prekida tradiciju i unosi turbulencije u dobru staru, uhodanu praksu koja traje već 25 godina. U ovih  četvrt stoljeća samo su dvije žene bile na čelu neke velike državne tvrtke – Vesna Trnokop Tanta bila je na čelu Janafa od 2000. do 2004. godine, a Renata Suša na čelu HŽ Infrastrukture od 2014. do 2016. godine. Žalosna statistika.

Kao i 25 godina prije njega, tako ni kadrovska križaljka za državne tvrtke ministra Gorana Marića nema ženskih imena. Marić sigurno nije ženomrzac. Zatekao je to što je zatekao i tjera dalje po istom obrascu

Baš upada u oči toliki izostanak žena baš u državnim gigantima popute HEP-a, Hrvatskih voda, Hrvatskih šuma… I, naravno, postavlje se pitanje zbog čega je tako, kada se čini da žene mogu sve, biti predsjednice države, ministrice, čelnice političkih stranaka, stjecajem okolnosti i premijerke. Strani vlasnici stavljaju ih na čelo tehnoloških kompanija, mogu se probiti u manjim gradovima i kao gradonačelnice, privatni sektor ne zazire od žena na rukovodećim pozicijama. Nekako se odgovor nameće sam po sebi. Žene mogu svugdje gdje ima rizika.

Zapravo, veliki, srednji i mali  državni monopolisti više podsjećaju na srednjovjekovne utvrde čiji se vrh može gledati samo iz podnožja, a prići im se ne može nikako

Na izborima za predsjednicu države i stranke moraš pobijediti, nije lako ni biti ministrica na udaru  javnosti. Na izbornim listama također mogu biti, doduše na začelju uglavnom, pa  se boriti za preferencijalne glasove. Ali u državnim tvrtkama karte su odavno podijeljene po rodnom ključu. Te sredine rezervirane su isključivo za muškarce jer to su najslasniji komadi izbornih pobjeda.

Svaka stranka koja participira u vlasti najprije se izbori za određeni broj državnih kompanija, a onda u njima postavlja svoje najzaslužnije članove. Imenovanja na čelne pozicije državnih monopolskih tvrtki smatra se vrhuncem kadroviranja, utjecaja, moći i novca.

SIGURNA LUKA U KOJOJ NEMA RIZIKA

Jer riječ je o velikim kompanijama, monopolistima na tržištu kod kojih nema blokada, otpuštanja, štrajkova. Čelni ljudi mogu biti uspješni biznismeni ako ih ne dohvati kakva afera, ne spadaju u one koji ne isplaćuju plaće redovito, niti traže prekovremeni neplaćeni rad. Zato je svima lijepo i komforno  voditi velike državne kompanije, a do toga ne može doći svatko. Pogotovo ne žene, jer one nisu valjda podobne za velike igre i kombinacije. A to je i istina. Iza svakoga muškarca stoji umreženost i snažni lobiji koji ih na ovaj ili onaj način katapultiraju na  pozicije velike moći.

Ni Vlada premijera Plenkovića ne dovodi na čelna mjesta u državnim tvrtkama žene i tako nastavlja praksu dugu 25 godina

 

Lijepi muški rezervati  vjerojatno će i dalje, dakle i pod sadašnjom vlašću ostati dobro čuvani. Vlada je pripremila uredbu  po kojoj će se birati čelnici državnih kompanija, ići će i javni natječaji.  Ali ništa se u suštini neće promijeniti u odnosu na praksu proteklih godina. Zapravo, veliki, srednji i mali  državni monopolisti više podsjećaju na srednjovjekovne utvrde čiji se vrh može gledati samo iz podnožja, a prići im se ne može nikako jer je put opasan po  život.

2 Komentari

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here