Mladenka Šarić [email protected]

Je li osnivanje udruge Žene 50+ kao mjesta susreta i organiziranja, pa i aktiviranja potencijala te spolne i dobne skupine, svojevrsno getoiziranje? Čak i žene koje pripadaju ovoj skupini, zrele, s bogatim životnim iskustvom, obrazovane i otvorena uma nisu načisto s time.

Treba li nas utrpati u jednu košaru, pitaju se, u kojoj neće biti mjesta za one koje ne odgovaraju dobnom kriteriju? Nije li to diskriminacija?

Može se reći da okupljanje i umrežavanje žena starijih od 50 godina u svojoj biti jest diskriminacija, ali pozitivna. Istodobno, okupljanje oko projekata, ideja i međusobne potpore neće biti getoiziranje, jer nijednoj koja bude imala razloga da nas potraži, a da je mlađa od zlatnih 50 nećemo zbog njezinih godina zatvoriti vrata.

Metoda borbe za bolje društvo

Zagovornice (i zagovornici) teze da je diskriminacija jednostavno diskriminacija, bez obzira kojim je epitetom objašnjavali, bit će nemoguće razuvjeriti, jer polaze od teze da nešto u svojoj biti negativno i isključujuće ni u kom slučaju ne može imati pozitivan učinak. Ako pozitivna diskriminacija nekome otvara kakav mali prozor kroz kojega se može provući i ostvariti neki svoj cilj ili riješiti problem, na drugu će osobu imati negativan učinak jer će zbog primjene tog načela biti izgurana. No, ma koliko zvučalo paradoksalno pozitivna diskriminacija smanjuje opću diskriminaciju. Točnije, ona je metoda borbe protiv opće diskriminacije u društvu koja pomaže da zanemarene, isključene, zaboravljene skupine dobiju priliku.

Diskriminacija žene po dobi nikad neće biti priznata, jer ona na papiru i u zakonskim paragrafima ne postoji

Društva jednakih prilika postoje na papiru, no, kolikogod neko društvo bilo otvoreno, liberalno, neopterećeno i demokratsko, ono ne daje jamstva da diskriminacije neće biti. Diskriminacija žene po dobi nikad neće biti priznata, jer ona na papiru i u zakonskim paragrafima ne postoji. Štoviše, zabranjena je i po Ustavu i po zakonima. No, ta vrsta diskriminacije je svakodnevica, bilo da se radi o (ne)zapošljavanju žena te dobi, bilo da se u nedostatku argumenata hoće omalovažiti uspješnu ženu te dobi primitivnim primjedbama „što hoće ta baba…“, „znamo mi što treba (fali) toj babi…“, „dokad ćemo još gledati (trpjeti) tu babuskaru…“

Udruga „Žene 50+“ i portal www.onenastupaju.hr nekome može biti primjer getoiziranja i diskriminacije. Nama će to biti instrumenti pomoću kojih ćemo pokušavati, malim i većim koracima, uvoditi promjene u hrvatsko društvo. U pozadini društvenih procesa buja svojevrsna diktatura mladosti.

Privid stvarnosti

Za ilustraciju, kad, naprimjer, paparazzi fotografiraju „špice“ po hrvatskim gradovima kako bi ilustrirali tzv. uličnu modu najčešće biraju mlade djevojke, gotovo djevojčice, stvarajući privid ležernog, veselog, razigranog, mladog društva s obiljem mogućnosti. Stvarnost je upravo suprotna. Niti smo mladenačko, ni razigrano i veselo, niti društvo mogućnosti.

Svaka će dobna i spolna skupina izvući dokaze vlastite diskriminiranosti. Žene ispod 30, 40 i 50 godina života isto tako – i s pravom – mogu reći da se ne osjećaju uključeno, da nemaju prilike za promjenu, da se osjećaju same na vjetrometini… Kad je već tako, zbog čega nismo osnovale udrugu „Žene“, bez dobnih ograničenja? Zato što svaka faza života nosi svoje izazove i iskušenja, a ulazak u šesto desetljeće života donosi svijest da se moramo fokusirati, osloboditi obzira koji nam predstavljaju teret (pa i toga je li ovaj projekt getoiziranje i diskriminacija mlađih žena), osloboditi svoj potencijal, iskoristiti vrijeme koje dolazi…

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here