Goran Gerovac, pisac i novinar

Kako ostati normalan, a odrastati u sredini u kojoj muškarci sebi tepaju da su snažniji spol, dok istovremeno skrušeno priznaju kako četiri ugla svake kuće počivaju na ženi?

Kako ostati normalan sve dok muškarci ženama, najprije otvoreno, a onda i prešutno-perfidno onemogućuju potpunu emancipaciju, a sve da bi izbjegli vlastito emancipiranje od tugaljivog macho nasljeđa zbog koje su češće ispadali budale, a vrlo rijetko vitezovi?

Kako vjerovati da živimo u progresivnom dobu kada potreba za reanimacijom ostvarene, pa zaboravljene solidarnosti ponovno postaje incident, ne i normalan dio svakodnevice kojom se uravnotežuju izazovi?

VRAĆANJE SAMOSVIJESTI

Pitanja su samo naizgled epohalna jer se kroz njihovu lažnu grandioznost želi u startu ubiti želja za traganjem za odgovorom. No, odgovori su jednostavni, kada se preskoči masovna obeshrabrenost i sada već gotovo pa nasljedno malodušje. Inicijativa koja upravo nastaje i kojoj će dinamiku oblikovanja stvarnosti određivati (a tko drugi nego) žene, neće (o)značiti samo ljepšu polovicu ovog našeg društva, što je seksistički eufemizam za slabije, već će doslovno pokazati hrabriju, pametniju, suosjećanju, solidarniju, a time i najjaču stranu sredine u kojoj se malo toga sada čini mogućim.

Ona neće megalomanski mijenjati okolinu da bi stvarala novi svijet, nego će otkrivati ljudskost da bi kroz ponovno otkrivenu snagu pojedinca vraćala samosvijest cijelom društvu. Okrenut će priču; umjesto velikih ideja i malih naroda, iznalazit će niz malih ideja da bi svi bivali većim ljudima. Iako postoji ona stara utjeha za papke kako veličina nije važna, ista kao da je metastazirala i na sva ostala, manje anatomska pomagala, pa ispada da ni veličina solidarnosti, brige, inteligencije, emocije, pravednosti i ponosa nije važna.

Ona neće megalomanski mijenjati okolinu da bi stvarala novi svijet, nego će otkrivati ljudskost da bi kroz ponovno otkrivenu snagu pojedinca vraćala samosvijest cijelom društvu

Ipak, ovoj inicijativi veličina očito jest važna i dobro je da napokon postoji netko tko neće ispred napasti lažne skromnosti sramežljivo spuštati pogled, nego će gledati pravo i uspravno, u oči svakoj nepravdi i  izazovu. Neće to biti nimalo lako, ali da je to lako, da nije veliko zar bi se toga morale prihvatiti žene, zar ne bi bilo logično da su se toga dosjetili muškarci kad su već sami sebe uspjeli uvjeriti da veličina i nije važna?

BOLJI SVIJET

Svijet koji nam slijedi izgubio je optimizam, izgubio je i boje i kao da nestaje u vlastitim dilemama. I tu se vraćamo na početak teksta, na paradokse koji postoje samo zato jer istini ne prilazimo otvorena srca. Paradoksi nas neko vrijeme mogu zabavljati, mogu nas na momente i nasmijati, ali nam ne smiju zamagliti perspektivu. Iz rakursa ove inicijative stvari postaju jasnije i to do te mjere da ne ostavlja ni mrvicu prostora za alibi neznanju ili neinformiranosti. Upravo počinje formatiranje nove stvarnosti, upravo se događa ono što je bilo jasno i prije 108 godina i za što se mislilo da više nikad neće morati biti posebno isticano. Ali i u ljepoti ponovnog otkrivanja mogu se aktivirati snage koje smo uzimali zdravo za gotovo, prema kojima smo postali ravnodušni, neodređeni i distancirani. Snage svijeta koji postaje bolji. 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here