Diana Glavina

U razgovoru o skrbi za onkološke pacijente, šef jedne velike klinike za onkologiju ispričao mi je nedavno kako mu  je glavna sestra došla sa suzama u očima, i ljuta i razočarana istovremeno, kako bi se mu se požalila da je jedan liječnik bio bezobziran prema svojoj pacijentici. Sestra je bila izvan sebe jer je svjedočila prizoru koji se ne bi smio događati u odnosu između pacijenta i njenog liječnika. I naravno da to nije lijepo, kazao mi je šef klinike, ali, treba imati na umu, da je taj isti liječnik toga dana, prije pacijentice prema kojoj je bio neugodan, pregledao, razgovarao s tko zna koliko bolesnika.  Istina, s pogledom izvana jednostavno je naći opravdanje da se liječnik ili medicinska sestra otrese na bolesnika. Loš trenutak, umor, napetost…  Ali, ako se uđe u kožu konkretne bolesnice, koja je, bez dvojbe, zbog bolesti u neusporedivo težoj životnoj situaciji, opterećenoj tko zna kakvim svakodnevnim stresovima i problemima, ne može biti razumnog razloga da liječnik prema pacijentu bude grub, bezosjećajan, bezobziran.

I empatija je lijek

Ipak, ovu sam pričicu sebi protumačila kao pozitivnu. Zašto? Pa sasvim sigurno nema bolnice u Hrvatskoj u kojoj vlada apsolutna toplina prema pacijentima. A primjer glavne medicinske sestre koja nije prešutjela liječnikovu verbalnu neetičnost  prema pacijentici i prenijela je šefu kao nešto loše i neprihvatljivo, ukazuje na to da ima ljudi koji vode računa, da bar u nekim zdravstvenim ustanovama, postoji briga i o tome da bolesnicima i empatija može biti i lijek i nada, a ništa ne košta.  

Ne dovodim u pitanje da je naše zdravstvo opterećeno problemima, da nam manjka liječnika i medicinskih sestara, da nam je često loša organizacija najslabija karika. Sve to znaju pa i razumiju i pacijenti, ali nije na njima da o tome razmišljaju u stanju vlastite bespomoćnosti, tjeskobe, straha. unutar bolničkih zidova očekuju suosjećanje i barem mrvicu srdačnosti umjesto nadmoći i tek površnog pogleda

Ne dovodim u pitanje da je stručnost liječnika i ostalog medicinskog osoblja kao i pravi lijek, prava terapija, na prvom mjestu u zdravstvenoj skrbi. Ne dovodim u pitanje da je naš zdravstveni sustav opterećen brojnim problemima, da nam manjka liječnika i, još više, medicinskih sestara, da nam je često loša organizacija najslabija karika. Sve to znaju pa i razumiju i pacijenti, ali nije na njima da o tome razmišljaju u stanju vlastite bespomoćnosti, tjeskobe, straha. Stoga, unutar bolničkih zidova očekuju suosjećanje i barem mrvicu srdačnosti umjesto nadmoći i tek površnog pogleda.

Drži život u rukama

Glavna sestra Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Zagreb Ana Ljubas rekla je u HTV-om prilogu u emisiji Labirint kako nikada, baš nikada, u više od tri desetljeća svoga poziva medicinske sestre, nije na posao došla s gorčinom i lošeg raspoloženja.  Ana Ljubas radi s bolesnicima, trudi se olakšati im bolničke muke, ali ona ne samo što voli svoj posao, suština je u tome da ona voli ljude. Isto kao i dr. Stipislav  Jadrijević, abdominalni kirurg Kliničke bolnice „Merkur“ , koji je po izboru Udruge hrvatskih pacijenata izabran za „najdoktora“ za prošlu godinu.  Izabran je ne samo zbog vrhunskoga rada u području transplantacijske medicine, već i zbog odnosa prema pacijentima kojima će, rekao je, biti posvećen dokle ga god zdravlje služi. Dr. Jadrijević, doslovno, u svojim rukama drži život, ali se on, prema svojim pacijentima, ne drži kao Bog koji se spustio među ljude.

Uvjerena sam da je, među liječnicima, osobito među onima čija imena nisu toliko poznata i zvučna u široj javnosti te, naravno, još  više među medicinskim sestrama, mnogo takvih poput Ane Ljubas i dr. Stipislava Jadrijevića, za koje je bolesnik čovjek, a ne samo neki medicinski broj.  Ali je, isto tako, još uvijek i previše onih kojima je empatija nepoznata kategorija, koji, nažalost, ne smatraju da je normalan, ljudski odnos i razgovor u bolesničkoj sobi ili u liječničkoj ambulanti neodvojivi dio medicinske etike.  A površan pogled, s visine, i te kako pogađa. Nedopustivo je podcjenjivanje čovjeka koji treba pomoć. 

    

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here